Katolički kler u Hrvatskoj izvan zdrave pameti
Ponašanje i djelovanje katoličkog klera u Hrvatskoj je potpuno izvan vremena i prostora, u najmanju ruku je potpuno neprihvatljivo i protucivilizacijsko.
Ne pišem to samo radi u zadnje vrijeme tako izraženog potpuno deplasiranog, štetnog i nepotrebnog čekićanja oko ratificiranja Istambulske konvencije u Hrvatskom saboru.
I nije bitno radi li to kler, Opus Dei ili udruge i pojedinci povezani s njima, ishodište je uvijek u vrhu Stepinčeve crkve.
Sve to ti kostimirani performeri mogu raditi zato što RH svojim Ustavom nije izričito definirana kao sekularna država, pa se njihovo u suštini izrazito štetno djelovanje ne može podvesti pod odredbe kaznenog zakonika.
Načelo sekularnosti je u Ustavu RH samo donekle zastupljeno i to u Članku 41., stavku prvom, koji glasi: „Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države“, pa bi se moglo reći da je RH sekularna država, ali ona to u praksi nije, jer je njen društveni i politički život naprosto impregniran djelovanjem klera Crkve u Hrvata odmila zvane „Stepinčeva crkva“ i ne samo radi sramnih „Radićevih (Vatikanskih) ugovora“ sa Svetom stolicom, nego i otvorenim nepoštivanjem Ustava od strane ne samo najviših državnih dužnosnika nego i čitavog hrvatskog političkog establishmenta, kad su odnosi s vjerskim zajednicama, a posebno Stepinčevom crkvom u pitanju.
Sam pojam „sekularna država“ označava potpunu odvojenost vjerskih zajednica i njihovih institucija od države, a pogotovo od sustava vlasti.
Ali to nije sve, jer sekularnost uz potpunu slobodu religije, odnosno slobodnog izražavanja vjerskih uvjerenja građana, istodobno znači i slobodu od religije, što je načelo države potpuno neutralne kad su u pitanju religijska uvjerenja njenih državljana, ali i države koja ta uvjerenja niti na koji način neće nametati svojim građanima.
I na kraju, sekularnost je princip prema kojem pod utjecajem religije ne smije biti ništa kad su u pitanju državne, političke i javne aktivnosti.
Crkva u Hrvata je protivno Ustavu RH uspostavila stvarni partnerski odnos s vlastima pogotovo s onim „narodnim“ (čitaj HDZ-ovim).
Ne postoji segment društvenog života u RH u koji Crkva nije inkorporirana i u kojem ne nastoji voditi glavnu riječ, ona je i glavni nositelj retrogradnih ideja i glavni promotor fašizma odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva.
Da vidimo što to hrvatske vlasti rade postupajući prema odredbama iz Vatikanskih ugovora?
Krše gotovo sva načela sekularnosti i ne samo nametanjem vjerskog odgoja djeci u vrtićima i učenicima u javnim školama, smještaju Vojni ordinarijat u MORH, oslobađaju gospodarske aktivnosti kojima se vjerske zajednice bave, a u uvjetima sekularne države brojnim se takvim aktivnostima ne bi smjele baviti, od plaćanja poreza. I na kraju odvajaju ogromna sredstva iz državnog proračuna za potrebe vjerskih zajednica da bi se kler mogao bahatiti i djelovati protiv interesa naroda i države.
I nije da su kritike ponašanja KC dolazile samo iz svjetovnih redova, najvrjednijim se smatraju one koje dolaze iz redova samog klera, što znači da su i mnogi crkveni velikodostojnici i bili i jesu svjesni brojnih grešaka, koje KC radi.
Tako je u svojem zadnjem intervju, vođenom u kolovozu 2012. objavljenom posthumno u Corriere della Sera, milanski nadbiskup, kardinal Carlo Maria Martini, umirovljen 2002. godine, izuzetno kritički progovorio o stanju i greškama koje čini Katolička crkva.
Tako je između ostalog rekao i da „katolicima nedostaje povjerenja u crkvu, da je crkvena kultura ostarjela, da su crkve velike i prazne, da crkvena birokracija raste, a da su vjerski rituali i odjeća koju nose svećenici pompozni“.
Žestoko je kritizirao stav crkve prema razvedenima, odnos prema ženama i bio protiv crkvene zabrane kontrole začeća.
Rekao je i da KC „ne prati razvoj društva, već kaska za njim i pritom za razvojem društva kasni bar 200 godina“, a to znači da je Stepinčeva crkva danas negdje u vremenu Francuske revolucije.
Što učiniti da bi RH postala sekularna država, odnosno država vjerski sloboda, ali i država slobodna od vjere?
Ako u Ustavu RH stoji:
„Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Članak 41.
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.“
onda je to čisti privid sekularnosti, što znači da Ustav RH treba mijenjati.
Uzimajući u obzir sve navedeno u tekstu ispada da je bivša SFRJ bila predložak sekularno uređene države, jer je u Ustavu iz 1974. bila definirana i u praksi potvrđena kao sekularna država, zato bi valjalo u Ustav RH jednostavno preslikati ono što je pisalo u Ustavu SFRJ, pa bi onda odredbe članaka 40. i 41. Ustava RH glasile ovako:
„Članak 40.
Ispovijedanje vjere je slobodno i privatna je stvar svakog pojedinca.
Članak 41.
Vjerske zajednice odvojene su od države i slobodne su u obavljanju vjerskih poslova i vjerskih obreda.
Vjerske zajednice mogu osnivati samo vjerske škole za spremanje svećenika.
Protuustavna je zloupotreba vjere i vjerskog djelovanja u političke svrhe.
Državne vlasti mogu materijalno pomagati vjerske zajednice.
Vjerske zajednice mogu, u granicama određenim zakonom, imati pravo vlasništva nad nekretninama.“
Slobodu savjesti i izražavanja mišljenja ugraditi negdje drugdje s time da pod te slobode ne spadaju promocija fašizma i negiranje holokausta, što ustaštvom impregnirani kler Stepinčeve crkve obilato radi.
Raskid, nikakva revizija, Vatikanskih ugovora je nešto što se podrazumijeva, odnose s vjerskim zajednicama urediti noveliranim zakonom.
Ukinuti financiranje vjerskih zajednica iz proračuna i uvesti tzv. crkveni porez za te svrhe po uzoru na Njemačku primjerice..
I eto nas u sekularnoj državi u kojoj će se i vjernici i svi drugi osjećati puno bolje i slobodnije.
