Vukovarska p(r)enavljanja
Sve ono i svi oni koji bez rata i mržnje ne mogu, brinut će se i 23 godine po njegovom završetku da se ratne rane drže otvorenim i da im se ne dopušta da zacijele.
U tom svjetlu promatrao sam i promatram sva gnjevna okupljanja od Splitske rive, preko svih pijetelijskih, dignitetlijskih, šatoraških i stožeraških okupljanja, pa do ovog jučerašnjeg u Vukovaru.
Uvijek se radilo samo o jednom, pritiscima uglavnom društveno privilegiranih na aktualnu vlast, pokušajima rušenja vlasti izazivanjem nereda, uvijek popraćeno govorom mržnje. I uvijek je iza tih boguugodnih, uglavnom braniteljskih, djela stajao HDZ ili kao jučer neka od njegovih frakcija u borbi za vlast ili za prevlast unutar HDZ-a.
Zanimljivo je da ta okupljanja uvijek koštaju i to vjerojatno ne mali novac, koji netko odnekud namiče, naravno ne iz svojeg džepa nego uvijek posizanjem u društvenu/državnu kasu.
A sam gnjev se budi lansiranjem poluistina ili čak i otvorenih laži, pazi primjerice ovo, „na ulicama Vukovara, žrtve silovanja sreću svoje silovatelje, koji im se podsmjehuju“ … vjerujete li vi u to, ja ne vjerujem, jer oni koji su to činili, sasvim sigurno ne žive u Vukovaru. Ali ako kojim slučajem i takve budaletine postoje, tko je i dosad sprječavao žrtve da počinitelje ne prijavljuju hrvatskim organima gonjenja?
A onda, „ubojice silovatelji zlostavljači su abolirani“, dakle nesuvisla tvrdnja, jer nitko nije aboliran od odgovornosti za počinjenje ratnih zločina, već samo od odgovornosti za sudjelovanje u srpskoj oružanoj pobuni, ali eto idemo lažju kako bismo poništenjem Zakona o oprostu, koji je bio jedan od uvjeta uspješne provedbe procesa mirne reintegracije Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, stvari vratili na početak, valjda da bismo većem broju Srba mogli suditi za sudjelovanje u oružanoj pobuni, drugog razloga ja ne vidim.
Znam ja da će se sad „stručnjaci“ za pravo i pravdu okomiti na mene, jer sam ja kao protiv procesuiranja počinitelja ratnih zločina, iako nikad i nigdje takvu glupost nisam ni pomislio, a kamo li izrekao ili napisao.
Ali ono protiv čega sasvim sigurno jesam, protiv sam ovakvih prosvjednih skupova, radi njihove jednostranosti, odnosno traženja pravde za patnjama i stradanjima izloženih pripadnika samo jednog naroda, hrvatskog, žrtve iz redova srpskog naroda u Hrvatskoj, a znamo da ih je bilo i da su bile brojne, se niti lapidarno ne spominju.
Da je na skupu u Vukovaru, čak iako znam njegovu pozadinu i što mu je bila svrha, zatraženo istraživanje svih zločina i privođenje pred lice pravde svih počinitelja, ma s koje strane bili, ja bih bio spreman zapljeskati, a ovako s indignacijom odbacujem sve što su na tom vukovarskom p(r)enavljanju tražili i zaključili.
Ovako ispada da među Srbima nema onih koji su stradali od hrvatske ruke, nema ubijenih na pravdi Boga, nema tučenih i mučenih, nema silovanih žena, nema Lore i Kerestinca, nema nevinih ljudi ubijenih tokom VRO „Oluja“ i poslije nje, nama nestalih, te žrtve prema zahtjevima okupljenih u Vukovaru očito ne zaslužuju pravdu niti za nestalima iz redova srpskog naroda treba tragati.
Ili su si Srbi „sami krivi za sve što ih je snašlo“, jer mogli su mirno trpjeti ne samo diskriminaciju, nego i mjere državnog terora i polako se iseljavati iz Hrvatske, ne protestirajući i ne buneći se.
I nemojte meni pričati kojekakve bajke, jer sam ja svjedok vremena, mnogo je toga lošeg činjeno Srbima u Hrvatskoj, što ni na koji način nije moglo biti rađeno bez Tuđmanovog znanja i odobrenja, a bilo je vidljivo odmah nakon Tuđmanovog preuzimanja vlasti.
Kad bi se tkogod sjetio pa organizirao protestni skup radi sveopćeg nerada hrvatskog pravosuđa, odnosno kompletnog represivnog aparata, na kojem bi se tražilo privođenje pred lice pravde svih „vitezova“ iz redova hrvatskog naroda i svih zločinaca iz redova srpskog naroda za zločine počinjene tokom rata, na takav protestni skup bih i ja rado došao.
Mislim da na takav skup nitko od onih koji su jučer bili na vukovarskom p(r)enavljanju ne bi došao, njih jednakost sviju pred zakonom ne zanima, niti ih zanima pravo i pravda za sve.
Je kad bi ih zanimalo onda bi i „vukovarsku tragediju“ i „vukovarsku žrtvu“ promatrali u svjetlu činjenice da je spiralu zločina u Vukovaru pokrenuo Tomislav Merčep koji je, opet ne bez znanja Franje Tuđmana, uzurpirao vlast u Općini Vukovar i počeo provoditi teror nad tamošnjim Srbima i to u vrijeme kad tamo još nikakvih međunacionalnih sukoba bilo nije.
Ne vjerujete, pa onda pročitajte pismo koje je vladin povjerenik za Općinu Vukovar, Marin Vidić Bili, uputio Tuđmanu, uz napomenu da su tom pismu prethodila dva pisma s istom tematikom koja su predsjedništvu SFRJ i hrvatskom državnom vrhu zajednički uputili Predsjednik SO Vukovar, Srbin i predsjednik IV SO Vukovar, Hrvat, uz podršku svih stranaka osim HDZ-a.
