Povijesni revizionisti bi i reviziju presude Haaškog suda

Aktualne hrvatske vlasti u svojem marnom dislociranju Hrvatske što dalje od Balkana, što je započeto njenim osamostaljenjem, pardon stvaranjem države, gurat će je posvuda i gdje je trebalo i gdje je nikako nije i ne bi trebalo, najčešće se pritom služeći bestidnim lažima. Dio toga dislociranja ne može se opisati drugačije nego kao pokušaj prekrajanje povijesti, dakle riječ je o povijesnom revizionizmu par excellence.

I nije da to vidimo samo mi insajderi, koji vidimo malo dalje od nosa, to vide i drugi diljem svijeta, posebno u Evropi, pa nam se čude, smiju nam se, nerijetko osuđuju, a oni moćniji i zaprijete, kad se baš jako „zabrazdi“.

Hrvatske sasvim sigurno nije trebalo na optuženičkoj klupi Haaškog suda, kamo su je kroz sintagmu „svi smo mi ovaj i onaj“ hrvatske vlasti za sve vrijeme postojanja toga suda uporno gurale. Po njima se pred tim Sudom nikad nije sudilo optuženim pojedincima, bili oni Hrvati iz Hrvatske ili iz BiH, nevažno za što i za počinjenje kakvih zločina bili optuženi, uvijek se sudilo hrvatskom narodu i njegovoj državi.
I to samo radi dvije stvari, zato što smo Hrvati i zato što smo im srušili nikad prežaljenu Jugoslaviju.

Ne priznajući da je tzv. NDH bila zločinačka kvislinška tvorevina uspostavljena isključivo Hitlerovom voljom prema njegovoj „Direktivi 25“ od 27. 03. 1941., već govoreći o njoj kao o državi uspostavljenoj voljom hrvatskog naroda, a njenim veličanjem, uz istodobno promoviranje ustaštva i negiranje holokausta, ne priznajući pobjedu antifašističke Hrvatske u NOB-i niti odluke ZAVNOH (iako kao neizbježne navedene u izvorišnim osnovama Ustava RH), proglašavajući antifašizam zločinom, pokušava se Hrvatsku ugurati na mjesto pravne slijednice ustaške monstr-države.

Pored ova dva bolesna guranja Hrvatske tamo gdje joj sasvim sigurno nije mjesto ili u društvo onih kojima nikad nije pripadala, tu je i treće, guranje Jugoslavije, a s njom i Hrvatske, među zemlje članice VU, odnosno zemlje obilježene sintagmom „iza željezne zavjese“, pritom se pozivajući na tobožnju izjavu Winstona Churchilla i to uporno čak i nakon opetovanih i nedvosmislenih demantija Društva i Zaklade Winston Churchill, da on takvo što apostrofirajući Jugoslaviju nikad nije rekao.

Ako je, a je, guranje Hrvatske na mjesto pravne slijednice tzv. NDH ili među zemlje članice VU najeklatantniji primjer manipulacija, laži i povijesnog revizionizma, njeno guranje na optuženičku klupu Haaškog suda bila je i još je nenadmašna glupost, glupost koja traje.

A da se sve navedeno radilo i još se i dalje radi, predsjednica Države u tome prednjači, mislim da nikome sa zrnom soli u glavi ne moram ni dokazivati ni objašnjavati.

Naime u svojem radu u korist vlastite štete po izricanju pravomoćne presude šestorici „heroja a ne zločinaca“ iz neprežaljene i nikad življe HR HB, svi u Hrvatskoj koji išta drže do proglašenih istina, a pogotovo oni iz redova vladajućih, digli su se na zadnje noge zato jer se u obrazloženju presude nalazi jedna po Hrvatsku vrlo neugodna kvalifikacija po kojoj su njezini nekadašnji čelnici Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko sudjelovali u UZP-u koji je za cilj imao odvajanje dijelova BiH kako bi ih se pripojilo Hrvatskoj.

Vladajući najradije ne bi priznali presudu, ali se tako daleko ipak ne usude ići, jer presudu su svi priznali, pa i najmoćniji saveznik, Sjedinjene američke države.

Ali da se hrvatske vlasti s tom presudom ne žele pomiriti najzornije pokazuje činjenica da se odmah poslije izrečene presude počelo govoriti o potrebi revizije sudskog procesa hercegbosanskoj šestorci, te je u tom smislu hrvatsko Ministarstvo pravosuđa zatražilo od hrvatske Akademije pravnih znanosti izradu studije prema kojoj bi bilo moguće zatražiti reviziju procesa, koju naravno ne može tražiti Republika Hrvatska, jer ona nije bila stranka u konkretnom sudskom procesu, to mogu obrane osuđenika.

Nedavno je procurila informacija da je Akademija pravnih znanosti izradila traženu studiju o pokretanju revizije presude šestorki osuđenoj u predmetu Herceg-Bosna i da je studija dostavljena Ministarstvu pravosuđa.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković navodno je već održao sastanak s uključenima u slučaj i oni bi u najskorije vrijeme trebali donijeti zaključak ima li osnove za pokretanje revizije.

Činjenice govore da su mogućnosti za pokretanje postupka zaista minimalne, jer osnove za pokretanje revizije mogu biti tek neke bitne činjenice ili novi dokazi koji bi mogli presudu dovesti u pitanje, a takve nove činjenice i dokazi jednostavno ne postoje, odnosno opcije za opovrgavanja kvalifikacije prema kojima su čelnici Republike Hrvatske, predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Janko Bobetko, označeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata, zaista minimalne, proces protiv šestorice Hrvata u Haagu trajao je 13 godina i bio najopsežniji u povijesti toga suda, pa je teško i pomisliti da bi se sada iznenada pojavili neki novi dokazi.

Digresija

O „neumiješanosti“ Franje Tuđmana u pokušaj podjele susjedne BiH objavio sam još 04. 11. 2007. slijedeći upis:

„Ne, nije Tuđman dijelio BiH ...
... s Miloševićem, dijelili su je razno-razni oweni, carringtoni, cutellieri, Ameri, Briti, Francuzi ... i vrag će ga znati tko sve ne. Ali eto, najlakše je danas za sve te nepodopštine optužiti mrtvog Tuđmana, kažu ogrezli u "istinu od DR".

Vrag je samo u tome, što svi pokazatelji i dokazi, neposredni i posredni, upućuju na to da su upravo dva vrla prijatelja, Milošević i Tuđman, pokušavala na račun BiH "podebljati" teritorije svojih država.

Navodno da su ICTY-ju, odnosno njegovom Tužiteljstvu, dostavljene desetine transkripata iz kojih je i najdobronamjernijem jasno vidljivo da je Tuđman s Miloševićem dogovorio podjelu susjedne države, od koje je trebalo ostati samo 20 - 25 % "Zemljice Bosne", valjda kao muslimanski bantustan u srcu Evrope 21. stoljeća.

Nakon susreta u Karađorđevu s Miloševićem, Tuđman mijenja retoriku, tada najbližima iz svoje sljedbe obećava "Hrvatsku veću nego za bilo kojeg hrvatskog kralja", pa kuda se i na koje prostore Hrvatska i mogla širiti, osim na prostore susjedne BiH? Istinabog kasnije se ova njegova izjava tumačila kao "Tuđmanova poduka geografima da područje neke države čine i morske površine, a ne samo kopno, pa te morske površine treba pribrojiti kopnenim da bi se dobila ukupna površina neke države". To bi se i moglo nekako progutati kad ne bi bilo javno izgovorenih izjava, transkripata, pa i pisanih tragova iz njegovih skribomanskih uradaka iz kojih je vidljivo da on BiH smatra neodrživom, pače pogubnijom i od same Jugoslavije.

Dogovorom iz Karađorđeva, potvrđenim na razgovorima u Tikvešu, 50 - 55 % BiH trebalo je pripasti Srbiji, 20 - 25 % Hrvatskoj, a ostatak bi činila već spomenuta "Zemljica Bosna" na kojoj se trebalo "razbaškariti" gotovo 50 % njenog stanovništva. Naravno da je te prostore trebalo i etnički očistiti, pa će Srbi napuštati prostore koji trebaju pripasti Hrvatima ili Muslimanima, Hrvati će napustiti one prostore koji trebaju pripasti Srbima ili Muslimanima, a Srbi i Hrvati će protjerati Muslimane s onih prostora koji pripadaju njima. Srbi su to uglavnom disciplinirano izvršavali dok su se u nekim područjima Hrvati opirali ne htijući ih napustiti, ali tada bi na scenu stupio HVO, koji ih je jednostavno protjerao. Najzorniji primjer je Vareš.

Dakle rat u Hrvatskoj i BiH bio je sredstvo za provođenje između Miloševića i Tuđmana dogovorenog projekta "Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija", što je eufemizam za uspostavu etnički čišćih Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun susjedne BiH. U okviru toga plana bilo je i iseljavanje Srba iz Hrvatske, kako bi se njihov broj sveo ispod 8 %, da izgube status "značajne manjine" i prava koja iz tog statusa proizlaze, a ti Srbi Miloševiću trebaju da ih naseli na Kosovo i tako dodatno destabilizira prilike u Pokrajini. Također je iz Srbije trebalo iseliti najveći dio tamošnjih Hrvata, proces koji je započeo i odvijao se sve dotle dok Bela Tonković nije prozreo Tuđmanove nakane i zaustavio iseljavanje Hrvata iz Vojvodine.

E sad "šestorku iz HR HB" Tužiteljstvo ICTY upravo optužuje za "udruživanje u zločinački poduhvat" komadanja BiH uz popratno nasilje odnosno zločine protiv čovječnosti bez kojeg nema etničkog čišćenja. Tužiteljstvo smatra da ima dovoljno dokaza pomoću kojih izvan razumne sumnje, može dokazati postojanje toga poduhvata kojeg je osmislio i vodio Franjo Tuđman, a optuženici su mu se dragovoljno pridružili.

Ako sud na temelju dokaza sve to navede u obrazloženju presude, pitam se na što će ličiti oni Sanaderovi kretenizmi, a ustvari ponavljanje floskula o "čistoći i svetosti DR" i "nedopuštanju ikome da nam dira istinu o DR". Na što će ličiti i danas već jako dvojbena saborska Deklaracija o DR?“

Da ponovim, pod teretom dokaza i iskaza brojnih svjedoka Haaški je sud u presudi šestorki zaključio da je sukob između HVO-a i Armije BiH '93./'94. godine bio međunarodni sukob, te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom HR HB, za koje su se teretili optuženi, počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u koji je bio aktivno uključen i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka.

No kako je jasno da su hrvatske vlasti, radi očuvanja mita o stvaranju države i mjesta i uloge Franje Tuđmana u tom procesu, jako zainteresirane bar predsjednika Tuđmana „očistiti“ od navedene kvalifikacije, sigurno će na sve moguće načine nastojati pomoći odvjetnicima osuđenih da se postupak revizije pokrene.
Što košta da košta!

Premijer Plenković je čak najavljivao da će Hrvatska potegnuti ovo pitanje pred Vijećem sigurnosti UN-a, koje je i utemeljitelj suda i to usprkos najavi glavnog tužitelja Haaškog suda, Brammertza, da će prijaviti Hrvatsku Vijeću sigurnosti jer onemogućuje suradnju s bosanskohercegovačkim pravosuđem u sankcioniranju dijela ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, pa bi Hrvatska prije ičeg drugog mogla biti žestoko ukorena zbog neprihvaćanja presude.

Hoće li se ipak pokrenuti postupak za reviziju presude u slučaju Herceg-Bosna vidjet ćemo u narednih nešto više od mjesec dana, jer se posizanje za takvim pravnim lijekom mora dogoditi u roku od godine dana nakon izricanja pravomoćne presude.