Grm(oja)ljavina u Hrvatskom saboru

Poslovicu nisu znali,

Savjet mudrih ni da čuju,

Zrno vjetra posijali,

Pa su požnjeli oluju.

Bezobrazluk, bezobzirnost, trijumfalizam i besprimjerna bahatost Andreja Plenkovića u njegovim saborskim istupima rezultirala je uzvraćanjem na isti način.

Veleizdaja, teška riječ i još teža optužba nositeljima vlasti koji teže biti apsolutisti, a upravo tu riječ je 16. 01. 2019. upotrijebio saborski zastupnik iz kvote MOST-a, Nikola Grmoja, inače politički tajnik te grupacije, koju bismo teško mogli nazvati političkom strankom, obraćajući se predsjedniku hrvatske Vlade Andreju Plenkoviću.

Nad takvim istupom „uvaženog zastupnika“ zgražaju se mnogi, najčešće licemjeri i politički nepismeni ljudi, koji nisu nikad našli shodnim zgražati se nad trijumfalizmom, bahatošću, omalovažavanjem i lažima vladajućih, a posebno istupima Andreja Plenkovića, koji su odisali potpunim neuvažavanjem saborskih zastupnika, a time i samog Hrvatskog sabora, najvišeg tijela vlasti u Republici Hrvatskoj.

Sam je Andrej Plenković, prema onom što smo vidjeli i čuli, bio na tu optužbu spreman i fizički obračunati s „uvaženim zastupnikom“ prethodno ga opisavši kao „jadnog“, riječju, postupio je, za sve osim za HDZ-ovce, na apsolutno nedopustiv način.

Ono što čudi je da takvu optužbu izriče netko iz redova one političke opcije koja je poslije izbora 2015. pomogla HDZ-u da se „digne iz mrtvih“ i formira vladu, a onda ga ponovo poslije izbora 2016. dovela na vlast. Ona politička opcija koje bi i radikalnije obračunavala sa Srbima, podržavajući vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu i Srbijom ili još radikalnije „uredovala“ po BiH, opcija koja primjerice nije podržala Deklaraciju o položaju hrvatskog naroda u BiH, ali ne zato što bi je smatrala miješanjem u unutarnje stvari države BiH, već zato što smatra da je ta Deklaracija nekako „mledna“ odnosno preblaga u svojim stavovima sotoniziranja Bošnjaka.

No, bez obzira na sve, ako je ova grm(oja)ljavina uvod u „oluju“ „demontaže“ otuđenog centra moći, Andreja Plenkovića, koju bi trebala slijediti i „demontaža“ HDZ-a i sveg onog zla što je prosperitetnu državu i mjesto ugodno za život, SR Hrvatsku, „stvaranjem države“, a zapravo provedbom fašističke kontrarevolucije pretvorilo u „muljevito dno Evrope“, onda je dobro došla, pa makar dolazila i od MOST-a kao stanovite ekspoziture Opusa Dei.

Za očekivati je bilo, pa se to i dogodilo, da je uz Andreja Plenkovića, zvanog „anemični“, Damira Krstičevića, zvanog „avijatičar“ donekle suzdržanog Gordana Jandrokovića, zvanog „njonjo“ u cilju prokazivanja i sotoniziranja Nikole Grmoje i MOST-a proradilo „teško topništvo“ HDZ-a, neki ministri predvođeni Lovrom Kuščevićem, zastupnici Sunčana Glavak, Josip Borić i Branko Bačić koji su stameno stali uz Andreja Plenkovića kao što su jednako stameno stajali i uz Ivu Sanadera, Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka.

Naravno da su i drugi saborski zastupnici kao i svi koji nešto drže do sebe s hrvatske javne i političke scene imali potrebu komentirati „čudo neviđeno“ koje se dogodilo u Hrvatskom saboru.

Grmojine optužbe da aktualne vlasti pogoduju Srbiji, da rade u Srbijanskom interesu, gotovo kao plaćenici Beograda, zaista jesu potpuna besmislica, jer te vlasti, ako nešto ne rade, onda upravo to ne rade, a kad bi baš u nastojanjima Beograda za ulazak u EU Zagreb Srbiji ponekad i „progledao kroz prste“, biubi li se to moglo na bilo koji način okarakterizirati kao veleizdaja?

Ali kao što rekoh, svakoj oluji prethodi grmljavina, pa ako je ovaj istup „uvaženog zastupnika“ uvod u neku „oluju“ kojom bi se trebale raščistiti neki postupci i ponašanja HDZ-ovih vlasti u nedavnoj prošlosti, kojima je Hrvatska, bačena na koljena, gospodarski uništena, poražena i ponižena, a ti postupci se mogu bez svake sumnje opisati kao veleizdaja, onda je dobrodošao.

E sad, ima li danas na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni itko tko je istinski spreman uhvatiti se u koštac prvo s Tuđmanovim tlapnjama, obmanama i mega-lažima koje su proglašene gotovo neupitnim, sakrosanktnim istinama, u koje danas baš i nije uputno sumnjati.

Bez prokazivanja Tuđmana i nazivanja stvari i događanja poslije njegovog dolaska na vlast pravim imenom, a u tom ponašanju i postupcima Tuđmanovih vlasti obilježenim nznanjemneznanjem, neodgovornošću, erozijom morala, bujanjem nepotizma i korupcije i porastom kriminalnih aktivnosti, te izvođenjem ustaštva na javnu i političku scenu, kriju se doslovno svi uzroci ubrzanog propadanja Hrvatske.

Potpuno nepotrebno krenulo se u proces „stvaranja države“ što je eufemizam za nasilnu secesiju, a onda je zaklonjeno zaglušnom ratnom halabukom proveden proces mega-pljačke kroz podržavljenje društvene imovine, a potom je kroz neslućenim kriminalom obilježenu privatizaciju teško stradalo hrvatsko gospodarstvo, procesu u kojem su mnoge „perjanice“ hrvatskog i jugoslavenskog gospodarstva naprosto zbrisane, nestale, a stotine tisuća radnika su nepovratno ostale bez posla.

Ali važno je lupetati o suverenitetu, a koliko uopće može biti suverena država s uništenim gospodarstvom?

Dolaskom Tuđmana na vlast Hrvatskoj su se dogodila ona vremena koja je Ivo Andrić prepoznavao kao „vremena kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“.

Ondašnji predsjednik SIV-a, Ante Marković, opisivao je Tuđmanovu politiku kao „zablude koje ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi“.

Najjasniji je u svojim predviđanjima bio Branko Horvat, koji nam, je predvidio sljedeće:
„Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“

Danas smo svjedoci koliko su sva trojica poznatih o priznatih ljudi bili u pravu, jer sve što su predskazivalipredskazali nas je snašlo, dogodilo nam se. Loše nam je s izgledima da će nam biti još lošije i zato se naprosto mora kritički progovoriti, što prije to bolje, o 90-im godinama i politici Franje Tuđmana i njegovih apologeta i ne samo onih iz HDZ-a, i to prvenstveno radi duševne higijene hrvatskog naroda. Mora se dobiti odgovor na pitanje cijene „stvaranja države“, zločina koje je u ratu počinila hrvatska strana, kamo je nestalo gotovo 10% hrvatskih državljana pripadnika nacionalnih manjina, zašto na kninske proslave 05. 08. ne dolazi nitko iz redova stranih diplomatskih predstavništava …

Ne progovorimo li o tome sada, za desetak godina ćemo sigurno morati, samo tada ćemo biti u daleko težoj situaciji nego smo to danas. Zato je ovo Grmojino „načinjanje“ Plenkovića dragocjeno iako ne na pravim pitanjima.

Pravo pitanje je posvemašnje uništavanje Hrvatske i njeno pretvaranje u „muljevito dno Evrope“. To je čin veleizdaje, a ne eventualno pomaganje R Srbiji na njenom putu prema članstvu u EU i Hrvatskom saaboru.