Stepinčeva crkva i Blajburška Hrvatska u suzama
Čitamo tako da Biskupija Gurk ne odobrava održavanje spomen-mise na Loibacher Feldu, odnosno da Katolička crkva Koruške uskraćuje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji suglasnost za Bogoslužje 18. svibnja.
To znači da će se već tradicionalna okupljanje na Loibacher Feldu u blizini Bleiburga u subotu, 18. svibnja, vrlo vjerojatno održati ove godine bez misnog slavlja.
Naime Biskupija Gurk objavila je u petak 08. ožujka, da biskupijski upravitelj Engelbert Guggenberger nije odobrio zahtjev Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise ove godine.
Toj odluci prethodila je detaljna analiza komemoracije 2018. godine i brojne rasprave na razini austrijske i hrvatske biskupske konferencije, kao i s vjernicima hrvatske zajednice u Koruškoj, ali i s predstavnicima austrijskih službi sigurnosti.
Nakon komemoracije održane u svibnju 2018. godine, Austrijska biskupska konferencija raspravljala o tom za mnoge sve više kontroverznom skupu, koji se sve češće naziva najvećim neonacističkim okupljanjem u Evropi poslije 2. Svjetskog rata, na svom ljetnom samitu u Mariazellu u lipnju 2018. godine. Zaključeno je da organizatori okupljanja nisu ili nisu u potpunosti poštovali stroge odredbe koje je Biskupija Gurk unaprijed dala organizatorima, kao što su zabrana isticanja zastava, kao i nošenja relevantnih znački i uniformi, s namjerom da se izbjegne svaka instrumentalizacija memorijalnog okupljanja, a pogotovo misnog slavlja u političke svrhe ili za ideološke potrebe, iako posebno grubi incidenti nisu zabilježeni.
Činjenica je da je u posljednjih nekoliko godina na tamošnje okupljanje redovito dolazilo više od deset tisuća vjernika - mnogi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sve što se tamo događalo i sve što se vidjelo izazivalo je sve više kritika s raznih strana naglašavajući da su tamošnja misna slavlja postala magnet za ljude koji su pokazivali fašističke simbole i nisu skrivali svoja fašistička uvjerenja. Da bi se te pojave suzbile, prošle je godine Biskupija Gurk nametnula stroge i detaljno opisane zahtjeve za očuvanje duhovne prirode slavlja.
Tome treba dodati da su austrijske vlasti prošle godine znatno pooštrile odredbe odnosnog zakona, koje se odnose na djela promocije nacifašizma i negacije holokausta
Ovo samo da ne bi bilo da nismo znali.
Naravno da se poslije ovoga na noge digla jednako Hrvatska biskupska konferencija, kao i Blajburška Hrvatska. Daju se izjave, pišu se protesti, ne bi li Koruška crkva povukla svoju zabranu, koja je uslijedila nakon višegodišnjih upozorenja, kumljenja i molbi austrijskih svjetovnih i crkvenih vlasti, da se na Loibacher Feldu prestane promovirati nacionalšovinizam i da prodike prestanu biti programatski politički govori u slavu ustaštva i tzv. NDH. Naravno da je to uglavnom bilo kao i „gluhom dobro jutro“, kako je to u RH već po ustaljenom običaju. Razumije se samo ono što je popraćeno nedvosmislenom prijetnjom.
E pa sada se je to dogodilo, sad ni u HBK, ni u PBV, ni u Hrvatskom saboru neće moći reći da „nisu dobro čuli“ ili da su „pogrešno razumjeli“ iako u protestnom obraćanju HBK, koje je promptno uslijedilo sve upućuje upravo na „slab sluh“ i „pogrešno shvaćanje“, jer HBK odbacuje kao neosnovane sve navode iz obrazloženja odluke Biskupije Gurk. Ne nisu oni tamo slavili ustaštvo i tzv. NDH, kao što ih ne slave ni kod kuće. Ne nisu se oni tamo bavili revizijom povijesti i negiranjem ustaških zločina, jednako kao što se time ni kod kuće ne bave. E pa eto, baš radi tog nebavljenja je i uskraćena suglasnost za održavanje misnog slavlja na Loibacher Feldu 18. svibnja 2019.
Kako odluka Biskupije Gurk nije neopoziva, ja osobno bih volio da je, zbog očekivanih daljnjih pritisaka na Austrijsku biskupsku konferenciju, ali i na austrijske državne vlasti da se ipak misno slavlje tog 18. svibnja tamo dopusti, može se dogoditi da odluka bude povučena i da mise ipak bude, ali vjerujte mi, da ako mise i bude, tamo više nikad ništa neće biti isto kao što je bilo prije.
Uvjeravam vas da neće biti ni zastava ni ustaškog znakovlja, a da će i popratni govori i propovjedi biti bitno drugačiji nego što su bili dosad, jer će u slučaju i najmanjeg kršenja postroženih uvjeta koje je postavila Biskupija Gurk, zabrana održavanja, koja će potom biti bez svake sumnje izrečena, biti i neopoziva i biti trajna.
Uzbudio nam se i Vlado Šeks, podržava reakciju HBK, strah ga je, kaže, da ova odluka o zabrani Biskupije Gurk ne bi prouzročila ilegalna okupljanja ekstremista (sic!), jer ekstremisti se valjda trebaju okupljati legalno.
Naravno da se s HBK složio i predsjednik Hrvatskog sabora, Gordan Jandroković, najavljujući saborsku raspravu na temu pod naslovom „Kako dalje s Bleiburgom“.
Očekivano se u „obrani hrvatskih nacionalnih interesa“, osuđujući odluku Koruške crkve, javio i notorni Dragan Čović gauleiter HR HB.
Za očekivati je da će reagirati izražavajući svoju nevjericu i nezadovoljstvo, ne samo predsjednik Vlade i predsjednica RH, nego i svi „domoljubi“ koji nešto drže do sebe i svojeg ustaštva.
Zanimljivo je da nikome iz HBK na pamet ne pada kako bi bilo dobro da se komemorira i slave misna slavlja u čast istinskih žrtava, ako već ne na mjestima svih ustaških logora, a ono bar na mjestima najvećih stratišta, bivšim logorima smrti, Jadovnom i Jasenovcem?
Ne, umjesto toga će oni komemorirati i slaviti misna slavlja za nepostojeće žrtve, jer na Loibacher Feldfu nikakvih smaknuća, a onda niti žrtava nije bilo, tamo je jedino konačno „smaknuta“ kleru Stepinčeve crkve nikad prežaljena tzv. NDH.
Za njom se tamo žali, njoj se tamo komemorira.
U Austriji su to odavno shvatile i svjetovne i crkvene vlasti, otud i njihova reakcija.
