Što je onakva hrvatska delegacija tražila na obilježavanju 75 obljetnice Dana D?
O ne, ne želim ja reći da tamo nije trebala biti hrvatska delegacija, jer je trebala biti, itekako, možda čak i više nego neke druge, ali želim reći da hrvatskoj delegaciji u onakvom sastavu tamo sasvim sigurno nije bilo mjesto.
Tamo sasvim sigurno nije trebalo slati obezglavljenu delegaciju sastavljenu od onih koji su pod Tuđmanovim vodstvom proveli fašističku kontrarevoluciju u Hrvatskoj, a inače se gnušaju i antifašizma i antifašističke borbe, čak tražeći da ih se ni u istoj rečenici ne spominje uz antifašističke borce iz NOB-e, koji su za njih zločinci.
Dakle, koje hrvatske antifašiste i koji hrvatski antifašizam je mogla predstavljati i zastupati hrvatska delegacija sastavljena od ratnih veterana iz Domovinskog rata, predstavnika HVIDR-e NZI-NZZ i 153. brigade HV-a, vojni izaslanik i veleposlanik RH u Francuskoj, Filip Vučak?
Dobro da nisu poslali Marka Skeju, Josipa Đakića, Stevu Culeja i Željka Glasnovića predvođene Tomom Medvedom i uz podrški Hrvoja Zekanovića, Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Tamo, na obilježavanje jednog od najznačajnijih datuma u borbi protiv nacifašizma, je trebala biti predsjednica RH, veleposlanik RH u Francuskoj, načelnik GSOSRH i delegacija SABAH-a!
Biti branitelj sasvim sigurno ne znači biti antifašist, antifašisti nikad ne bi širili i pronosili mržnju, nikad ne bi nasrtali na bratstvo i jedinstvo, nikad ne bi ustaše, ono najgore u hrvatskom narodu, proglašavali borcima za Hrvatsku, nikad ne bi antifašizam proglašavali zločinačkom ideologijom, niti o tzv. NDH, kvislinškoj tvorevini i fašističkom zločinu, govorili kao o nekakvoj hrvatskoj državi, nikad ne bi rušili i razarali Hrvatsku, tobože rušeći Jugoslaviju, jer da bi se srušila Jugoslavija, valjalo je prvo srušiti Hrvatsku.
Da su branitelji antifašisti, oni nikad ne bi antifašizam, od čitavog svijeta prihvaćen civilizacijski doseg i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu, proglašavali zločinom i zločinačkom ideologijom.
Uostalom u 2. Svjetskom ratu je 5o milijuna ljudi, među njima i velik broj Hrvata svojim učešćem u NOB-i, položilo svoje živote za svijet bez fašizma, da bi naši branitelji pljuvali po njihovim grobovima, a onda, bez stida, tobože kao ljudi antifašističkih uvjerenja i baštinici nemalog hrvatskog doprinosa u antifašističkoj borbi i pobjedi nad fašizmom, odlazili na mjesta na kojim se obilježavaju značajni datumi borbe protiv nacifašizma.
O da, članovi hrvatske delegacije s ponosom ističu kako su posjetili američko vojno groblje u Normandiji i tamo …
„… s ponosom smo stavljali hrvatske zastavice do američkih ispred spomenika svakog poginulog američkog vojnika hrvatskog porijekla ...
.. kada je u pitanju odavanje počasti i pijeteta svim poginulim hrvatskim vojnicima …
… odati počast svim Hrvatima koji su u ovom slučaju kao američki vojnici svojim znanjem i hrabrošću prenosili slavu hrvatskog vojnika …“
Pohvalno, samo uz dvije napomene, prvo, radi se o Amerikancima, pa time i američkim vojnicima, čije je etničko porijeklo u ovom slučaju potpuno irelevantno i drugo, pomalo shizofreno, jer ti isti koji se tamo dive američkim vojnicima palim u borbi protiv nacifašizma, polažu vijence na Lojbaškom polju onima protiv kojih su se i ti Amerikanci borili.
Ali kako naši vrli branitelji, slaveći borbu protiv nacifašizma u 2. Svjetskom ratu, čeznu za tim da slave „hrabrost hrvatskog vojnika“, pruža im se prilika da se 16. 06. 2019. na Tjentištu, prilikom obilježavanja 76. obljetnice Bitke na Sutjesci poklone sjenama onih bar 4.500 Hrvata, koji su tamo pali u borbi protiv nacifašizma kao saveznici onih američkih vojnika, nevažno kojeg etničkog porijekla, sahranjenih na vojnom groblju u Normandiji.
Znam da to članovi ove delegacije neće učiniti zato što oni te pale Hrvate, antifašističke borce 2. Svjetskog rata na tlu Jugoslavije, proglašavaju borcima za Jugoslaviju, a protiv Hrvatske, te time zločincima.
Dakle oni valjda „veliku trojicu“ (Roosevelt, Staljin i Churchill) smatraju budalama, zato što su potonji na svojoj Teheranskoj konferenciji svijetu rekli da se na tlu Jugoslavije jedino borci NOV i POJ bore protiv nacifašizma, te su ih priznali kao saveznike u toj borbi.
Pobjedom u NOB-i Hrvatska je prevođenjem na stranu sila pobjednica nad fašizmom osigurala opstojnost i hrvatskom narodu i njegovoj državi, to je ujedno i najveća pobjeda izvojevana u povijesti hrvatskog naroda i države.
