O poznatom samo nešto drugačije
U vrijeme kad su ukrajinski europejci, a ustvari neonacisti, sljedbenici kvislinga Stepana Bandere na trgu Maidan u Kijevu utjerivali demokraciju i europski duh u Ukrajince, punili TV-vijesti, news portale i bili glavna vijest na naslovnicama novina, pročitao sam podatak da čak 40 % Ukrajinaca kao svoj materinji jezik upisuje ruski.
A onda kad su „majdandžije“ osvojili vlast i ipak samo djelomično „europeizirali“ i „demokratizirali“ Ukrajinu, jedna od prvih odluka im je bila donošenje zakona o zabrani korištenja ruskog jezika.
Tako su oni odlučili kazniti Rusiju radi „Holodomora“, mita prema kojem su Rusi početkom tridesetih godina prošlog stoljeća nad Ukrajincima počinili genocid, izgladnjujući ih do smrti.
Činjenice govore da je u to vrijeme radi velikog podbačaja uroda prvenstveno žitarica, ali i ostalih poljoprivrednih kultura na području čitavog SSSR-a vladala glad i da su mnogi umirali od gladi, a zapadne zemlje nisu željele prodavati svoje viškove žitarica čak ni kad je Staljin odobrio da se žito plaća zlatom. Ameri su se hvalili kako pšenicom lože lokomotive ili je bacaju u ocean.
Da, u čitavom SSSR-u se umiralo od gladi, a ne samo u Ukrajini, pa je u te tri ili četiri godine od gladi umrlo puno ljudi, najviše Rusa, bili su najbrojniji narod.
Ja osobno taj dosad nedovršeni proces u kojem se našla Ukrajina zovem „banderizacija“, jer se zapravo radi o njenoj fašizaciji, što joj sasvim sigurno ne može donijeti ništa dobrog, sotonizirajući Rusiju, s kojom se nikad nitko u povijesti nije poigravao nekažnjeno, izgubila je Krim, a na najboljem je putu da izgubi i dvije najrazvijenije regije Lugansk i Donjeck.
No ne želim ja o Ukrajini …
Zamislite si ovakvu situaciju; Ukrajinci kojima je materinji jezik ruski se najednom u nacionalnom smislu počnu izjašnjavati kao Rusi, a Rusi u Rusiji ih prihvate kao de luxe Ruse.
Potom se ti ukrajinski „Rusi“ masovno sele u Rusiju i tamo počnu „udarati tempo“, uvjeravajući autohtone Ruse kako su ukrajinski „Rusi“ zapravo pravi Rusi i da Rusi iz Rusije moraju skrbiti za njih.
Znam, odmah ćete reći da je to suludo i da samo jezik ne definira nacionalnu pripadnost, pogotovo ne nekakav njen de luxe oblik.
Je, samo ću vas ja odmah upitati, ako to nije jezik, po čemu su onda BiH katolici Hrvati? Znam vi ćete zajedničkom jeziku odmah dodati „viru pradidovsku“. Jednom i drugom entitetu, Hrvatima u Hrvatskoj i BiH katolicima, utjeranu ognjem i mačem.
A ja ću reći da su ovi ruski govoreći Ukrajinci, dakle potencijalni Rusi, mahom pravoslavci jednako kao što su to i Rusi iz Rusije.
I tu je kraj, znači BiH katolici su Hrvati zato jer govore hrvatskim jezikom i zato jer su katolici kao i Hrvati iz Hrvatske, a Ukrajinci ne bi mogli biti Rusi iako im je materinji jezik ruski, a vjera pravoslavna.
Onda ćete se vi pozvati na tradiciju i kulturološke razlike, koji obilježavaju dva naroda, pa onda različite povijesne okolnosti, koje dijele Ruse od Ukrajinaca. I zato Ukrajinci ne mogu biti Rusi.
Ja prihvaćam vaše argumente, ali i kažem da iz istih razloga iz kojih ruski govoreći Ukrajinci ni po vama ni po meni nisu Rusi, ni BiH katolici nisu Hrvati.
Ukrajinci i Rusi su dva povijesno različito definirana entiteta, dakle dva različita svijeta, ali isto tako su povijesno različito definirani Hrvati i BiH katolici, koji su zapravo samozvanci koji su sami sebe prozvali Hrvatima.
Hajde da vas čujem što osim jezika i vjere povezuje Hrvate i BiH katolike, da bismo ih mogli nazvati pripadnicima istog naroda?
Ja osobno bih prihvatio tu tvrdnju tek ako bi do takvog zaključka došli genetičari nakon ozbiljnog „zalijeganja na rudo“.
Problem je jedino u tome što su Hrvati iz Hrvatske BiH katolike, ne samom prihvatili i ne smo kao Hrvate, nego kao svojevrsne nad-Hrvate, dopuštajući im da vedre i oblače u Hrvatskoj, pretvarajući i narod i državu u njihove taoce.
I dok se Hrvati iz RH iseljavaju bježeći iz države koju je Franjo Tuđman pretvorio u „muljevito dno Evrope“ i BiH katolici se iseljavaju iz BiH, uglavnom u RH, bilo bi zanimljivo znati koliko ih u RH trajno ostaje?
