Kontroverzno? Za koga? Osporavano? Od koga?
Da, hrvatski zaljubljenici u laž, mržnju i zločin, među kojima prednjače pripadnici klera Stepinčeve crkve i vjernici hercegbosanske vjeroispovijesti, koji su po Tuđmanovom dolasku na vlast više nego uspješno zagadili hrvatsku društvenu scenu, dakle kulturu, znanost, obrazovni sustav i politiku, penetrirajući u sve pore hrvatskog društva, najčešće radeći pod motom zalaganja za hrvatsko jedinstvo putem procesa pomirbe ili potrebe suočavanja s prošlošću, nudeći zapravo, kroz zagovaranje laži, kulturu negiranja, kulturu zaborava, kulturu mržnje, kulturu veličanja fašizma i svega onoga čega se u svijetu stide.
Oni zapravo iz kolektivne svijesti hrvatskog naroda žele izbrisati 70 godina njegove povijesti, pogotovo period Titove Jugoslavije u kojem su hrvatski narod njegova država doživjeli svoje zvjezdane trenutke.
Ili bi možda ostavili period ’41. – '45. prošlog stoljeća, ali bez spominjanja okupacije, općenarodnog ustanka, NOB-e i antifašizma.
U konkretnom slučaju radi se o ustanku naroda Hrvatske, 27. 07. 1941. u Srbu i obilježavanju njegove 78. godišnjice u organizaciji SNV i SABAH.
Izvještavajući o obilježavanju i sa obilježavanja 78, godišnjice jednog od najznačajnijih događaja u hrvatskoj povijesti, mediji su puni priča o kontroverznom događaju i njegovom osporavanju, čije bi obilježavanje valjalo zabraniti.
Važno je napomenuti da radi „kontroverzi“ i vjerovanju osporavateljima na komemoracije u Srb od 2011. ne dolaze predstavnici aktualnog hrvatskog političkog establishmenta, radije se priklanjaju promicateljima ustaštva, pa „komemoriraju“ na nekim drugim mjestima, slaveći ono čega se Evropa stidi gnuša, stideći se onoga čime se čitava Evropa ponosi, a upravo toga Hrvatska ima najviše od svih zemalja članica EU.
Prvo mi dopustite da navedem nekog za koga niti ima kontroverzi, niti ičeg spornog vezano za ustanak u Srbu tog 27. 07. 1941. i obilježavanje njegove 78. godišnjice.
Radi se o gđi Martini Renner, zastupnici njemačkog Bundestaga, koja je došla na komemoraciju u Srb i tamo između ostalog rekla:
„Kao potomak počinitelja osjećam strahopoštovanje pred borbom koja se ovdje vodila. Na ovom i drugim mjestima oslobođenje nije bilo moguće bez hrabrih borbi partizana i partizanki.“
Izjava gđe Renner je na tragu zahvale koju je ruskom narodu, kao donositelju slobode Nijemcima, u Moskvi izrekla Angela Merkel, cijeneći ogromne žrtve koji je ruski narod podnio u borbi protiv nacifašizma.
Za Njemicu, zastupnicu njemačkog Bundestaga nema kontroverzi, nema mjesta osporavanju, ona točno razaznaje što je bilo što i koji je bio značaj toga.
Kao i svake godine, na sramotu Hrvtske, zemlje koja svoj nastanak i opstanak, zahvaljuje svojim antifašistima i antifašističkoj borbi, koja je upravo počela 27. 07. 1941. općenarodnim ustankom u Srbu, policija je morala čuvati na komemoraciji okupljene antifašiste od grupice militantnih neoustaša predvođenih notornim Draženom Kelemincem, koji u jednoj Austriji, zahvaljujući tamošnjoj zakonskoj regulativi, radi svojih aktivnosti, vjerojatno bar 10 godina ne bi izlazio iz zatvora.
Ti neoustaše su obilno filani „znanstvenim“ saznanjima o tome da je ustanak u Srbu zapravo bio ničim izazvan „četnički napad na mladu hrvatsku državu“.
Kao da masovni ustanak koji je tog 27. 07. 1941. počeo u Srbu, nije bio odgovor na ustaška zvjerstva pri kojima su „brisana“ čitava sela većinski nastanjena Srbima.
Poznato je i to nitko i ne spori da je među ustanicima bilo i četnika ili onih koji će kasnije završiti u četničkim redovima, kao što je bilo i pojava osvetničkog zločina nad hrvatskim i muslimanskim življem, koji su zahvaljujući angažmanu komunista ubrzo potpuno suzbijeni.
Ustanak u Srbu 27. 07. 1941. nisu organizirali i vodili četnici, nego komunisti motivirani vlastitim revolucionarnim zanosom i radi zaštite srpskog stanovništva od ustaškog genocida
Ustanak u Srbu promatran s aspekta ukupnosti 2. Svjetskog ima izraziti antifašistički karakter koji ne može narušiti sudjelovanje ponekog četnika pri njegovom pokretanju, kao ni nesporni osvetom motivirani zločini četnika infiltriranih među ustanike počinjeni nad Hrvatima i Muslimanima.
I sad su najednom upravo ti četnički zločini jedino što određuje i obilježava općenarodni ustanak u Srbu, koji je bio onaj plamičak koji se rasplamsao u veličanstvenu NOB-u.
Spomenuti četnički zločini ne bi mogli zasjeniti ustanak sve da prije njih i nije bilo masovnih ustaških zločina koji su im prethodili.
Dakle, kad je općenarodni ustanak u Srbu, 27. 07 1941., u pitanju nema mjesta nikakvim kontroverzama, niti se njegov antifašistički karakter ičim može osporiti.
