"Vukovar je pao onog dana ...
... kad su sukobi u i oko njega počeli" izjavio je danas u Stankovićevoj emisiji "Nedjeljom u 2", povodom Dana Vukovara, vukovarski branitelj, brigadir HV, Predrag Matić Fred.
A ja bih rekao da je Vukovar pao odmah nakon prvih slobodnih izbora, jer je u Općini Vukovar na izborima pobijedio SDP i formirao lokalnu vlast. Funkcije u općinskoj vlasti bile su podijeljene uglavnom između Hrvata i Srba, pa je tako predsjednik IV SO Vukovar bio S. Lovrinčević, Hrvat, a predsjednik Skupštine SO Vukovar S. Dokmanović, Srbin. I sve bi bilo u redu da tu izbornu pobjedu SDP-a Tuđman nije doživio vrlo osobno, naime on je to doživio kao da su Vukovarci njega osobno izdali. A od izdaje Tuđmana osobno većeg grijeha nije moglo biti. I sad kako bi on mogao trpiti "oporbenu situaciju" u Vukovaru u to vrijeme, kad je nije mogao trpjeti u Zagrebu koju godinu kasnije. On zato nalaže predsjedniku Vukovarskog HDZ-a, Tomislavu Merčepu, čovjeku na poslovima sekretara općinskog sekretarijata za narodnu obranu, da neovisno o službenim organima vlasti, on u ime HDZ-a organizira paralelnu vlast u Vukovaru, a ustvari da se ponaša kao da je on jedina vlast. Merčep se okružuje razno-raznim vukovarskim probisvjetima i počinje provoditi teror nad Srbima,. privodi ih u prostorije Sekretarijata, isljeđuje, premlaćuje pa i ubija. Srpske kuće i gospodarski objekti lete u zrak, a u brojnim slučajevima policija ni ne izlazi na uviđaje, a kamo li da radi nešto drugo u smislu zaštite, ne samo Srba, od Merčepovog terora. Početkom ožujka 1991. Dokmanović i Lovrinčević upućuju pismo Tuđmanu i Predsjedništvu SFRJ, tražeći da se onemogući Merčepovo divljanje i u Vukovaru uvede red i omogući legalnim vlastima normalno funkcioniranje. Odgovora nije bilo. Kasnije je isti dvojac na adresu Tuđmana, MORH-a i MUP-a poslao drugo pismo u kojem se upozorava na već bitno narušene međunacionalne odnose što prijeti izbijanjem otvorenih sukoba. Tuđmanov odgovor na ovo pismo je bio, ne onemogućavanje Merčepa, već raspuštanje legalnih organa vlasti u Općini Vukovar i imenovanje Marina Vidića Bilog kao povjerenika Vlade za Općinu Vukovar. Marin Vidić Bili ubrzo uviđa da unatoč svim silnim ovlaštenjima koje kao povjerenik Vlede ima, vlast u Vukovaru i dalje ostaje koncentrirana u rukama T. Merčepa, a Bilog kao povjerenika Vlade nitko ne sluša. Sad Marin Vidić Bili piše Tuđmanu pismo opisujući situaciju u Vukovaru kao neodrživu, a koja je takva prvenstveno radi Merčepovih nedjela. Opisuje on i druge Merčepove suradnike pa između ostalog i Blagu Zadru opisuje kao ordinarnu ništariju ... Tek tada Tuđman izdaje nalog da se Merčepa ukloni iz Vukovara. Dolazi Ferdinand Jukić i sa svojim SIS-ovcima uhićuje Merčepa i odvodi ga u Zagreb.
Za taj period Merčepove svevlasti, a ustvari bezvlašća, ne spominjući Merčepa uopće, rečeni Predrag Matić Fred, Stankoviću kaže: "Hrvatske vlasti nisu se uopće trudile da uspostave kontakt sa Srbima, nisu im ni pokušale tumačiti razloge svoje namjere otcijepljenja, kao i to da će uz Hrvate i njima u samostalnoj Hrvatskoj biti bolje".
Marin Vidić Bili smjenjuje Merčepove ljude i imenuje druge na čelna mjesta službi i instituicija, situacija se u Vukovaru počinje smirivati, teror prestaje, policija i drugi organi počinju normalno funkcionirati, ali ne zadugo, jer dolazi do tzv. "imenovanja iz Zagreba", kojima su smijenjeni oni koje je Bili imenovao i na njihova mjesta postavljeni Merčepovi ljudi. Bili protestira, naravno bez rezultata, sukobi počinju i šire se ...
Događa se napad na vojnike u pošti, nakon kojeg slijedi Adžićev ultimatum, kojim traži istragu u slučaju napada na vojnike, privođenje kriv(a)ca pravdi i odblokiranje vojarne JNA, koju će, u slučaju neodaziva, "JNA odblokirati svim sredstvima". Netko izgleda nije znao što to znači kad vojska kaže da će nešto učiniti svim sredstvima. Nakon isteka ultimatuma tenkovska kolona JNA, bojevo ne djelujući, pokušava ući u grad čiji početak kraja počinje onim činom kad je prvii tenk uništen.
Vukovar je od razaranja mogao biti spašen jedino ispunjavanjem zahtjeva iz ultimatuma ili na način na koji je spašen Ilok, ako je već opisanim djelovanjem doveden do toga da JNA prijeti upotrebom "svih sredstava".
Nadalje vojna znanost tvrdi da je onaj grad koji se brani iz samog grada već napola pao i da se obrana grada mora organizirati izvan grada, jer samo prisustvo vojske u gradu čini čitav grad legitimnim vojnim ciljem. A to je upravo u Vukovaru bio slučaj.
Pa i najveća opsada u povijesti ratovanja, ona kod Staljingrada, pokazuje da ni velike snage CA nisu uspjele obraniti grad, jer sam Staljingrad je faktički bio u njemačkim rukama, već su opsadu razbile svježe snage CA, opkoljavajući i probijajući njemački obruč izvana.
"Zamjeravam vojnim zapovjednicima, a prije svega Branku Borkoviću, "Mladom Jastrebu", što su ostavili suborce, a sami se probili iz Vukovara uoči pada", rekao je Predrag Matić Fred, a ja se naravno s njime slažem, jer je zapovjednik obrane grada trebao ostati u gradu i s JNA dogovoriti uvjete predaje, pa vjerojatno danas ne bismo pričali o Ovčari i drugim masakrima, koji su "u režiji" četničke paravojske počinjeni nakon pada Vukovara.
Da se opet vratim Staljingradu, tamo je Hitler ponudio von Paulusu da ga Luftwaffe izvuče iz obruča, a feldmaršal mu je odgovorio da je njegovo mjesto među njegovim vojnicima, pa i u zarobljeništvu.
Postoji vjerovanje da je sve u i oko Vukovara rađeno s namjerom kako bi se kroz njegovu žrtvu i Hrvatska prikazala kao žrtva,.što je trebalo dovesti do njenog što bržeg međunarodnog priznanja.
Na sličan način se postupalo i sa Dubrovnikom, kad su u grad, koji je morao ostati demilitariziran da bi i nadalje bio pod zaštitom UNESCO-a, dovedene hrvatske paravojne snage, pretvarajući ga na taj način u legalni vojni cilj.
No, bez obzira na sve, svake godine na ovaj dan ja sam tužan jer je potpuno bespotrebno razoren, a zbog broja stradalih, ja bih rekao i ubijen, najbogatiji hrvatski grad, koji će se od tragedije koja ga je zadesila teško oporaviti i ukroz duga desetljeća.
