Pravda?

Neki će reći da je izricanjem osuđujuće, iako nepravomoćne, presude Antunu Gudelju, radi trostrukog ubojstva i teškog ranjavanja koje je kao pripadnik rezervnog sastava policije izvršio 01. 07. 1991. na policijskom kontrolnom punktu prema Tenji, kojom prilikom je ubijen načelnik PU Osijek Josip Reihl Kir, pravda konačno zadovoljena.

Postavlja se pitanje može li pravda biti zadovoljena, ako se presudi izvršitelju zlodjela, a nalogodavci ostaju netaknuti?

Sve okolnosti ubojstva i događanja poslije ubojstva ukazuju na to da je Gudelj instruiran ili mu je naloženo da ubije prvenstveno Josipa Reihl Kira čak i neovisno o mogućim kolateralnim žrtvama.

Ovo u svjetlu činjenice da su na teritoriju RH 1991., izvan pravnog sustava države, djelovali prijeki sudovi, tzv. "trojke", koji su izricali odmah izvršive smrtne kazne, bez prava žalbe i priziva.

Varaju se oni koji će odmah pomisliti da su to bili sudovi koji su "sudili" samo Srbima, ne, sudili su i Hrvatima koji nisu bili "u trendu" tj. nisu prihvaćali djelovati pod sloganom da je "rat šansa koju ne smijemo propustiti".

Puno činjenica govori u prilog tome da je tako presuđeno i Josipu Reihl Kiru, koji je imao dva "grijeha", prvo bio uvjeren u mogućnost mirnog rješenja krize u Hrvatskoj i drugo, Srbi su mu vjerovali.

Postavlja se pitanje zašto je sudsko vijeće paranoično izbjegavalo čak i saslušati svjedoke koji su mogli ukazati na moguće nalogodavce, kao što je npr. Slavko Degoricija, a preko izjave ondašnjeg ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, koji je kao nalogodavce izrijekom naznačio dvojicu ljudi koji su praktički imali svu vlast u Osijeku uoči rata, prešlo se kao da i nije izrečena.

Sjetimo se tog vremena i dvojice "prekrasnih ljudi" koji su krstarili područjem istočne Slavonije vodeći računa da se ne dogodi nešto pa da rata ne bude. Zanimljivo je da su i ta dvojica, ali i sekretari Sekretarijata za narodnu obranu u Osijeku i Vukovaru kao i legendarni "zapovjednik obrane s Trpinjske ceste" Hercegovci, a to je i egzekutor A. Gudelj.

Dvojica "prekarsnih ljudi" su prema nekim svjedočenjima čak "čačkajući mečku" lansirala projektile, iz "Armbrusta" prema barikadama u Borovom Selu, a ima i naznaka da su oni, koristeći odsutnost J. Boljkovca, uputili onih 72 policajca u Borovo Selo, od kojih je 13 ubijeno, a ista sudbina bi vjerojatno zadesila i ostale da ih JNA nije izvukla..

A što je zapravo bilo razlogom da je Josip Reihl Kir morao umrijeti?

Čovjek je jednostavno vjerovao da se uspostavom dijaloga s pobunjenim Srbima može izbjeći oružani sukob, pa je u tom smislu sam krenuo nešto konkretno napraviti.

Prvo je, dva dana prije nego je ubijen, otišao na barikadu kod Bijelog Brda, pronašao relevantne sugovonike na srpskoj strani, tražeći od njih da se oslobode cestovne i druge komunikacije i uspostavi promet, obećavajući da do postizanja političkog rješenja hrvatska policija neće ulaziti na to područje. Zatražio je od srpske strane da se oslobode emisara koji su došli sa strane ili iz Srbije i neka počnu s normalnim životom bez straha od bilo koga. Srbi su uklonili barikadu prema Sarvašu.


Dan kasnije je na isti način osvanuo u Borovom Selu, mjestu opterećenom zločinom prema pripadnicima hrvatske policije, iznio iste prijedloge kao i u Bijelom Brdu, ali je i najavio da se preko likvidacije policajaca neće prijeći i da će odgovornima biti suđeno, ali kad se uspostave normalni životni tokovi. Srbi nakon njegovog odlaska miču barikade.

Sljedeća neuralgičana točka je bilo veliko selo Tenje kod Osijeka sa srpskom većinom, ispred kojega je također bila barikada, a s čijim čelnicima je postignut dogovor da se u prostorijama tamošnje MZ održi sastanak, s idejom da se smire napetosti, maknu barikade i započne s normalnim životom. Najava da je postignut dogovor i da će Srbi maknuti barikade, bila je ustvari smrtna presuda J. Reihl Kiru.

Kad je vijest da je Reihl Kir ubijen objavljena Srbi su vratili barikade i krvavi pir je mogao započeti.

Zato se datum pogibije J. Reihl Kira 01. 07. 1991. uzima kao početak rata u Hrvatskoj.

Zbog svih poginulih i stradalih, zbog sve boli i suza i uništenih djetinjstava, zbog svih traumatiziranih i razorenih duša, trebalo bi otkkriti nalogodavce ubojstva J. Reihl Kira i suditi im za sve zlo koje su prouzročili, a koje je možda moglo biti izbjegnuto.

Možemo se zapitati zašto, ako su nalogodavci postojali, sam Gudelj nije o tome progovorio?

Ti ljudi Gudelja nisu nikad napustili, već su ga štitili i njemu je suđeno samo zato jer je udovica J. Reihl Kira uložila enormnu energiju da bar ubojica njenog supruga bude kažnjen.

Pitanje je i koji je drugi rodijački deal postignut ili mogao biti postignut samo da Gudelj ne progovori i nikoga ne oda.

Potvrdio viši sud izrečenu presudu nakon žalbenog postupka i pretvorio je u pravomoćnu i "odgulio" Gudelj svih dvadeset godina ili ne, pravda neće biti zadovoljena ne budu li se pred njenim licem našli i nalogodavci tog smaknuća.