Negativna selekcija kadrova
Ono što podrazumijevamo pod negativnom selekcijom kadrova je posljedica kadrovske politike partije (stranke) na vlasti.
Partijska/stranačka vrhuška zazire od sposobnih ljudi, ljudi koji znaju, pa pribjegava takvim kadrovskim rješenjima koja suštinski neće ugroziti poziciju nikoga iz vrha stranke.
Gotovo čitava piramida vlasti u Hrvatskoj izgrađena je upravo na principu negativne selekcije kadrova.
A kad jednom nesposobnjaković uđe u vrhove vlasti, onda nema varijante da ćemo ga se lako riješiti, on je postao dio nomenklature, a njegovo uklanjanje nije problem, osim za vodstvo partije/stranke, koje bi samo trebalo priznati da je predmetno kadrovsko rješenje bilo pogreška.
Ali kako stranačke vrhuške po defaultu ne mogu pogriješiti, onda se obično pribjegava takvim rješenjima da se evidentno nesposobnu osobu raspoređuje na mjesto na kojem će "najmanje smetati".
Sjećam se tako jednog "diplomata" iz jednog našeg veleposlanstva u velikoj evropskoj zemlji čiji opoziv je tražio veleposlanik, radi opće nesposobnosti dotičnog, koji čak nije znao niti "beknuti" na jeziku zemlje u kojoj je službovao. MVP nije imalo kamo, moralo je dotičnog "diplomata" razriješiti, ali on je "naš čovjek", a partija/stranka se brine za svoje ljude i evo našeg "stručnjaka" na mjestu predsjednika uprave jednog prehrambenog kombinata koji je žestoko "posrtao".
Dakle MVP ga se riješilo, on je "uhljebljen", a to što nema pojma što bi uopće trebao raditi na mjestu na koje je raspoređen, postaje briga nekog drugog.
Radnicima kombinata nije trebalo dugo da shvate koga imaju na čelu tvrtke i tko je čovjek koji bi ih svojim umijećem trebao izvući iz krize, pa se počinju buniti. Nakon povuci-potegni NO tvrtke (čitaj: partija/stranka) nema drugog izlaza nego smijeniti predsjednika uprave kombinata.
I sad bi čovjek rekao kako su u vrhu partije/stranke shvatili o kome se radi i digli ruke od njega.
Krivo!
Evo njega nedugo zatim kao stečajnog upravitelja u jednoj nekad poznatoj firmi. Samo i stečajni upravitelj mora nekog vraga znati, a ovaj svat evidentno ništa ne zna, pa ga moraju smijeniti, istinaibog sve se radi u tišini. Čovjek odlazi da bi s nedugo potom pojavio na mjestu direktora jedne tvrtke u pretežito državnom vlasništvu.
Neka im je Bog na pomoći.
Eto, radilo se to u SK, ali HDZ je negativnu selekciju kadrova unaprijedio toliko da je ona prerasla u status umjetnosti.
A ne, SDP i druge stranke ne zaostaju puno za HDZ-om.
I tako u režiji SDP-a dolazimo do slučaja njihovog najpoznatijeg "delavca", Milana Bandića, kabadahije iz Pogane Vlake, koji po principu negativne selekcije kadrova dolazi na mjesto gradonačelnika Zagreba, na kojem se ulazeći iz afere u aferu zadržava (pre)dugih 10 godina. Bez obzira što je svakom iole politički pismenom jasno koliko vrijedi jedan Bandić, njega je SDP sve vrijeme štitio, jer objektivno on niti u jednom trenutku nije mogao ugroziti poziciju, jučer Račanu, a danas Milanoviću. Bandić, koji je toliko politički nepismen da je počeo vjerovati u to kako njegova moć ne proizlazi iz moći i pozicije SDP-a u biračkom tijelu, već da moć SDP-a proizlazi iz njegove karizme (moš' mislit') i moći, dovodi ga na kraju u sukob s vrhuškom SDP-a, koji diže ruke od njega i pušta ga na vjetrometinu, odnosno prepušta ga njegovoj sudbini.
Zamislite, ne sve nepodopštine (ne smijem reći kriminal), ne arogancija, ne ignorancija, ne bahaćenje, ne nepotrebno zaduživanje Zagreba preko svake mjere, nego nepoštivanje partijske stege ruši Bandića.
Zašto, ako sve ono što je Bandić radio i kako se ponašao, nije bilo ni za prekršajni, a kamo li kazneni progon, odjednom njegova želja da se kandidira za predsjednika dražve postaje takav neoprostivi grijeh?
Pa zato što partiju/stranku moraš bespogovorno slušati da bi ona stajala iza tebe, pa bio ti ne znam kako nesposoban i kriminalu sklon.
E Bandić je stranački kišobran izgubio i ja mu sad zaista ne bih htio biti u koži.
Partijska/stranačka vrhuška zazire od sposobnih ljudi, ljudi koji znaju, pa pribjegava takvim kadrovskim rješenjima koja suštinski neće ugroziti poziciju nikoga iz vrha stranke.
Gotovo čitava piramida vlasti u Hrvatskoj izgrađena je upravo na principu negativne selekcije kadrova.
A kad jednom nesposobnjaković uđe u vrhove vlasti, onda nema varijante da ćemo ga se lako riješiti, on je postao dio nomenklature, a njegovo uklanjanje nije problem, osim za vodstvo partije/stranke, koje bi samo trebalo priznati da je predmetno kadrovsko rješenje bilo pogreška.
Ali kako stranačke vrhuške po defaultu ne mogu pogriješiti, onda se obično pribjegava takvim rješenjima da se evidentno nesposobnu osobu raspoređuje na mjesto na kojem će "najmanje smetati".
Sjećam se tako jednog "diplomata" iz jednog našeg veleposlanstva u velikoj evropskoj zemlji čiji opoziv je tražio veleposlanik, radi opće nesposobnosti dotičnog, koji čak nije znao niti "beknuti" na jeziku zemlje u kojoj je službovao. MVP nije imalo kamo, moralo je dotičnog "diplomata" razriješiti, ali on je "naš čovjek", a partija/stranka se brine za svoje ljude i evo našeg "stručnjaka" na mjestu predsjednika uprave jednog prehrambenog kombinata koji je žestoko "posrtao".
Dakle MVP ga se riješilo, on je "uhljebljen", a to što nema pojma što bi uopće trebao raditi na mjestu na koje je raspoređen, postaje briga nekog drugog.
Radnicima kombinata nije trebalo dugo da shvate koga imaju na čelu tvrtke i tko je čovjek koji bi ih svojim umijećem trebao izvući iz krize, pa se počinju buniti. Nakon povuci-potegni NO tvrtke (čitaj: partija/stranka) nema drugog izlaza nego smijeniti predsjednika uprave kombinata.
I sad bi čovjek rekao kako su u vrhu partije/stranke shvatili o kome se radi i digli ruke od njega.
Krivo!
Evo njega nedugo zatim kao stečajnog upravitelja u jednoj nekad poznatoj firmi. Samo i stečajni upravitelj mora nekog vraga znati, a ovaj svat evidentno ništa ne zna, pa ga moraju smijeniti, istinaibog sve se radi u tišini. Čovjek odlazi da bi s nedugo potom pojavio na mjestu direktora jedne tvrtke u pretežito državnom vlasništvu.
Neka im je Bog na pomoći.
Eto, radilo se to u SK, ali HDZ je negativnu selekciju kadrova unaprijedio toliko da je ona prerasla u status umjetnosti.
A ne, SDP i druge stranke ne zaostaju puno za HDZ-om.
I tako u režiji SDP-a dolazimo do slučaja njihovog najpoznatijeg "delavca", Milana Bandića, kabadahije iz Pogane Vlake, koji po principu negativne selekcije kadrova dolazi na mjesto gradonačelnika Zagreba, na kojem se ulazeći iz afere u aferu zadržava (pre)dugih 10 godina. Bez obzira što je svakom iole politički pismenom jasno koliko vrijedi jedan Bandić, njega je SDP sve vrijeme štitio, jer objektivno on niti u jednom trenutku nije mogao ugroziti poziciju, jučer Račanu, a danas Milanoviću. Bandić, koji je toliko politički nepismen da je počeo vjerovati u to kako njegova moć ne proizlazi iz moći i pozicije SDP-a u biračkom tijelu, već da moć SDP-a proizlazi iz njegove karizme (moš' mislit') i moći, dovodi ga na kraju u sukob s vrhuškom SDP-a, koji diže ruke od njega i pušta ga na vjetrometinu, odnosno prepušta ga njegovoj sudbini.
Zamislite, ne sve nepodopštine (ne smijem reći kriminal), ne arogancija, ne ignorancija, ne bahaćenje, ne nepotrebno zaduživanje Zagreba preko svake mjere, nego nepoštivanje partijske stege ruši Bandića.
Zašto, ako sve ono što je Bandić radio i kako se ponašao, nije bilo ni za prekršajni, a kamo li kazneni progon, odjednom njegova želja da se kandidira za predsjednika dražve postaje takav neoprostivi grijeh?
Pa zato što partiju/stranku moraš bespogovorno slušati da bi ona stajala iza tebe, pa bio ti ne znam kako nesposoban i kriminalu sklon.
E Bandić je stranački kišobran izgubio i ja mu sad zaista ne bih htio biti u koži.
