Lepe nam je, dobre nam je … (“zemlja ide u dobrom pravcu”)
I referendum, ako treba, a trebao bi!
Malo imamo plan za promjene, pa ga malo nemamo, malo znamo kako, pa malo ne znamo, malo izaberemo zastupnika u Hrvatski sabor, pa mu odmah skidamo imunitet, jer kao nismo znali ono što smo morali znati, malo imenujemo dužnosnike, pa ih malo opozivamo, malo imenujemo člana NO, pa ga odmah opozivamo, a znali smo da ga ne bi bilo pametno imenovati, malo premijer najavi jedno, a malo potpredsjednik, ili ministar nešto drugo na istu temu, malo ministar objavi jedno, pa ga malo premijer demantira …
Ali tko sam ja da narušavam idilu, ako 49 % građana RH tvrdi da “zemlja ide u dobrom pravcu”?
Ipak netko i to mora … ne znam zašto, ali ja osobno više vjerujem V. Ferdeljiju nego Z. Milanoviću.
Vlada Z. Milanovića svojski se trudi ne dirati ono što bi itekako morala, ne uzimati od onih od kojih bi itekako morala, niti uskraćivati onima kojima bi itekako morala …
Kod Milanovića, osim samodopadnosti svega drugog manjka, da, V. Ferdelji je bio u pravu, Milanović nema hrabrosti za sprovođenje pravih mjera, ispravljanje “krivih Drina” i čišćenja “naplavina” koje su nanijele HDZ-ove “bujice”.
Kao preduvjet bilo kakvog napretka/promjena/reformi, trebalo bi početi mijenjati kolektivnu svijest hrvatskog naroda oslobađajući ga Tuđmanovih floskula i podvala sadržanih u proglašenim istinama, koje poput olovnih utega čitav narod vuku u ambis. Narod je jednostavno okovan i omađijan “stvaranjem države” (ništa stvarano nije, Hrvatska je bila država i kao država se otcijepila od savezne države), “obrambenim, pravednim i pobjedonosnim Domovinskim ratom” (rat za teritorije i provedbu etničkog čišćenja), “veličanstvenom VRO “Oluja”” (faktički bez ijedne bitke, ali uz silnu pljačku, palež i razaranja objekata), “regionalnom vojnom silom” (moš' mislit'), “gospodarskim čudom” (uništavanjem gospodarstva kroz pretvorbu vlasništva i privatizaciju, a ustvari neviđenu pljačku vlastitih građana), “braniteljstvom” (stvaranje kaste nedodirljivih glasača HDZ-a, koji kroz svoja prava i privilegije doslovce proždiru državu), sustavno izgrađivanim mitom oko Vukovara (tko je zapovijedio da se u Vukovaru napadne JNA i time uništio grad?) …
Ako ne znaju kako ili ni sami nisu načisto što je istina vezano za rat i osamostaljenje, neka si pažljivo pročitaju obrazloženja presuda Haaškog suda i shvate da to nisu nikakvi “politički pamfleti” kako ih je okarakterizirao čovjek s “vrhunskim pravnim obrazovnjem” i rodonačelnik “nove pravednosti”, koji bi morao znati da se raskrinkavanjem Tuđmana, ali i njegovih apologeta, ne može štetiti, već samo koristiti Hrvatskoj.
1. Odgovorna vlada morala bi izvršiti promjenu teritorijalnog ustrojstva države, koje je, uspostavom županija, gradova i općina, koji nemaju vlastitih prihoda niti za osiguranje plaća svojih čelnika, HDZ uspostavio, prvenstveno kako bi osigurao sinekure brojnim svojim članovima-glasačima. To što, prvenstveno SDP, to ne želi mijenjati, samo potvrđuje klijentelizam i u njegovim redovima, a stanje u drugim strankama nije bolje.
Što bi npr. falilo Hrvatskoj podijeljenoj na četiri do pet regija s općinama s fiskalnom autonomijom, koje bi bile kadre financirati vlastite potrebe ali i voditi brigu o vlastitom razvoju, a kroz vlastiti razvoj i o razvoju države u cjelini.
E da, ali to bi značilo decentralizaciju državne uprave, o kojoj se u svim strankama laprda, ali prije dolaska na vlast, kad se vlasti dočepaju, priča o decentralizaciji prestaje.
Zašto, pa i kroz dislokaciju pojedinih ministarstava, ne bismo jačali regionalne centre, pa recimo ministarstvo poljoprivrede preselili u Osijek, pomorstvo promet i veze u Rijeku, turizam u Pulu, znanost u Split itd.
2. Odgovorna vlada morala bi bezodvlačno izvršiti reformu državne uprave, koja bi trebala teći paralelno s procesom teritorijalnog preustroja, pa i pod cijenu otpuštanja viška zaposlenih, ako takav višak postoji.
Ako je nužda, a ne samo da je nužda, nego je imperativ, smanjenje deficita državnog proračuna, onda prvenstveno treba skresati rashodovnu stranu uzimajući prvenstveno otamo gdje se rasipa šakom i kapom:
3. Odgovorna vlada bi se prvenstveno trebala, ne samo pozabaviti nego uvesti reda u osinje gnijezdo zvano ZMIOH, zato jer se kroz mirovinski sustav odlijevaju ogromna sredstva, koja uplate u fond generacijske solidarnosti ne mogu pokriti, prvenstveno zato što je taj sustav opterećen svim i svačim, od kojekakvih rješavanja “viškova” zaposlenika njihovim zbrinjavanjem kroz prijevremeno umirovljenje uz “dokup staža” ili bez njega, preko umirovljavnja po posebnim uvjetima i na kraju rak-rana sustava, braniteljske mirovine.
O povlaštenim mirovinama kvislinga mislim da nema potrebe trošiti riječi u državi koja se fura na svoj antifašizam.
Prvo bi trebalo iz sustava ukloniti sve lažnjake - “rubaliste”, a njih je prema nekim procjenama nekoliko desetaka tisuća, jer dr. Rubala niti je bio usamljen niti sam, niti je “uredovao” kratko vrijeme.
Drugo, iz sustava generacijsake solidarnosti izdvojiti sve one mirovine koje su obračunate prema posebnim propisima. Sve te mirovine obračunati prema općim propisima i takve isplaćivati iz sredstava Fonda, a razliku isplaćivati iz državnog proračuna.
“Respektabilne mirovine” koje je J. Kosor kao “brižna majka” uspjela “priskrbiti” braniteljima, kroz njihovo ničim zasluženo diviniziranje, isplaćivati isključivo iz sredstava državnog proračuna, tako da ta stavka bude jasno vidljiva hrvatskim poreznim obveznicima i svim građanima Hrvatske.
Prikazati i sva sredstva koja su se temeljem drugih prava i privilegija “slegla” u braniteljske džepove u zadnjih 15 godina, čemu treba pribrojiti i sva sredstva utrošena za obnovu objekata u vlasništvu Srba nepotrebno i namjerno (“da se Srbi nemaju na što vratiti” - prema G. Šušku) uništenih u “oslobodilačkim akcijama” HV. A pogotovo objekata koji su uništeni iako su bili daleko od zone ratnih djelovanja.
Na kraju napraviti izračun troškova odnosno izdataka za branitelje u narednih pedeset godina, neka narod vidi koliko su ga već koštali i koliko će ga još koštati oni koji su mu “stvorili državu”.
Potom raspisati referendum sa dva pitanja:
1. Jeste li za to da braniteljima i dalje ostanu ista prava i mirovine, koje su dosad ostvarivali?
2. Jeste li za to da se branitelji u pravima i mirovinama izjednače s borcima NOR-a?
4. Poštujući ustavni princip o sekularnosti države i društva prestati iz proračuna financirati vjerske zajednice, a pogotovo KC, a njihovo poslovanje uvesti u sustav PDV-a. To naravno znači reviziju sramotnih “Radićevih” ugovora sa Svetom stolicom, jer ti ugovori nisu Sveto pismo pa da se ne mogu mijenjati. Značilo bi to i redefiniciju uloge KC u hrvatskom društvu, pa tako iz MORH-a isključiti Vojni ordinarijat, jer je njegova pozicija u uprotnosti a Ustavom, a iz škola isključiti vjeronauk, kao isključivo vjersku kategoriju, čije mjesto je u crkvi, a ne u odgojno-obrazovnoj instituciji.
Za financiranje vjerskih zajednica usvesti crkveni porez na dobrovoljnoj osnovi, što bi u “zemlji s 90 % katolika” moralo za KC osigurati blagostanje.
Prestankom financiranja KC iz poračuna i uvođenjem poslovanja Crkve u sustav PDV-a, državni proračun bio bi “bogatiji” za najmanje 500 milijuna kuna godišnje, a Crkva bi došla na svoje, jer bi se financirala iz sredstava prikupljenih crkvenim porezom.
Ako i u ovom slučaju vlasti nemaju hrabrosti, neka se obrate za pomoć narodu, pa mu prvo predoče sva davanja Crkvi, kao i prikaz gubitaka koje državni proračun ima radi toga što poslovanje Crkve nije u sustavu PDV-a, a potom raspišu referendum s pitanjem:
Jeste li za to da se revidiraju Ugovori RH sa Svetom stolicom, a položaj KC i njeno financiranje redefiniraju skladno ustavnimm principima sekularnosti (odvojenosti crkve od države) hrvatske države i društva?
5. Ne znam tko je i koliko svjestan činjenice da se “ustavna briga o Hrvatima u iseljeništvu” svodi uglavnom na financiranje relikata HR HB, ali i KC u BiH, ali i na neprekidno patroniziranje i miješanje u unutarnje stvari te države, što vodi u njenu permanentnu destabilizaciju. Radi toga iz svijeta sve češće pristižu prigovori da se odnos RH prema BiH ne mijenja, a ponašanje dr. Ive Josipovića, kad je BiH u pitanju, izjednačava se s onim pogubnim Tuđmanovim.
Pritom se uporno previđa činjenica da Hrvati u BiH nisu nikakvo iseljeništvo nego konstitutivni narod na čitavom teritoriju te države.
Odlijevanje sredstava državnog proračuna u BiH trebalo bi zaustaviti i državnom proračunu uštedjeti možda i milijardu kuna godišnje (ako je Sveučilište u Mostaru samo koštalo 600 milijuna).
Naravno da treba temeljito pročešljati i sve korisnike sredstava socijalne skrbi, jer ima mnogo onih koji koriste neki od vidova socijalne pomoći iako na to nemaju pravo. I tu se sigurno kriju nemale rezerve.
Eto i bez oduzimanja sredstava za poticaje u poljopivredi, što može značiti upropštavanje mnogih malih seoskih gazdinstava, ali i dodatno poticanje uvoza poljoprivrednih proizvoda, koji i jesu jeftiniji baš zato što su subvencionirani u zemljama porijekla, što vodi daljnjem upropaštavanju domaće poljoprivredne proizvodnje, moguće je bez velikih teškoća smanjiti državni proračun, ne za 9 % koliko je tražio guverner HNB, već za možda i punih 20 %, u odnosu na 2011. godinu.
