Fašisti i klerofašisti proslavili na Bleiburškom polju, ...
... a „antifašisti“ će u Teznom kod Maribora tek proslaviti „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“.
Nakon odluke da Hrvatski sabor ne bude više pokrovitelj svakogodišnjih ustaških derneka i „hodočašća“ na Bleiburškom polju u subotu ili nedjelju koje su najbliže 15. 05., predstavnika službenih hrvatskih vlasti u subotu 12. 05. 2012. tamo nije bilo.
Bilo je doduše najavljeno da ni HTV više neće prenositi te „komemoracije“, ali aktualna upravljačka „posada“ na Prisavlju nije odoljela i „svečanost“ je u cijelosti prenošena.
I opet su se na Bleiburškom polju našle brojne hrvatske „eminencije“ i ikone od Šišljagića na čelu njegovih „glavašista“, preko Vice Vukojevića pa do M. P. Thompsona, a šibenski biskup A. Ivas je „u ime Krista protiv komunista“ predvodio impozantnu skupinu „slugu Božjih“ i održao ne propovijed nego već uobičajeni programatski govor uperen protiv antifašista, komunista i aktualne „odnarođene“ hrvatske vlasti.
I opet su Bleiburškim poljem tekli „potoci krvi nevinih hrvatskih žrtava“, „mučenika“ palih na tom „najvećem stratištu hrvatskog naroda u njegovoj povijesti“, opet se vapilo za svehrvatskim jedinstvom i pomirbom, ne spominjući ni tzv. NDH, kvislinšku tvorevinu i fašistički zločin, ni njen monstruozni ustaški režim i bezbrojne njegove zločine, tek je jednom, onako lapidarno, spomenut Jasenovac.
I opet se Crkva kroz Ivasova lamentiranja trudila prikazati manje kao vjerska zajednica a više kao partner u vlasti i protivnik Hrvatske kao sekularne države.
I dok su ovi profesionalni „komemoratlije“ standarno nudili kulturu smrti i mržnje, u Petrovcu na Petrovoj gori, ispod spomenika Petrova gora su se u puno manjem broju okupili istinski antifašisti kako bi proslavili 70. Godišnjicu proboja kordunaških partizna koji se odvio u nedalekom Biljegu.
Za razliku od Bleiburga ovdje se govorilo o slobodi i nudilo bratstvo i jedinstvo, govorilo se o najjačem antifašističkom pokretu u porobljnoj Evropi, koji je omogućio uspostavu Federalne države Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda, članice Antifašističke koalicije, ali i o tom kako je dolaskom HDZ-a na vlast ustaštvu dato pravo građanstva, što je rezultiralo međunacionlnim sukobom između Hrvata i Srba, ali i do uništavanja i devastacije mnogih spomenika NOB-i i istaknutim antifašistima.
U svojem izlaganju je u osudi fašista i klerofašista u njihovim nsrtajima na NOB-u, antifašizam i Tita najoštriji bio član Predsjedništva SABAH-a Ivan Fumić, posebno spominjući T. Karamarka radi njegovbog progona J. Boljkovca.
Sam J. Boljkovac je na pitanje o Karamarku odgovorio:
„On ne zaslužuje da ja ovdje o njemu govorim. Karamarko je ekstremist, ustaški element i gotovo. Neću kvariti ovaj događaj na Petrovoj gori pričajući o takvom čovjeku.“
I dok su sudionici proslava na Bleiburškom polju i na Petrovoj gori jasno opredjeljeni, prvi su nedvojbeno fašističke orijentacije, a drugi antifašističke bez svake sumnje, ostaje pitanje koje su orijentacije oni „bezbojni“ tobožnji antifašiti iz redova aktualnih hrvatkih vlasti, koji će položiti vijence „nevinim žrtvama“ kod Teznog, na mjestu na kojem niti znaju tko su po nacionalnosti stradalnici tamo pokopani, niti tko su oni bili i kako su izgubili život ; pali u borbama u „ratu poslije rata“, zločinci koje su pokretni prijeki vojni sudovi osudili na smt i pogubljeni ili stradali u procesu kažnjavnja zločinaca izvan pravnog sustava, kad i nevini stradavaju.
Bilo kako bilo, niti jučer na Bleiburškom polju, niti sutra kod Teznog predstavnici službenih vlasti države koja se zasniva na antifašističkim tekovinama, koja ima antifašizam ugrađen u izvorišne osnove svojeg ustava, nemaju što tražiti niti na Bleiburškom polju niti na bilo kojoj od „postaja tzv. križnog puta“, jer ta mjesta simboliziraju tzv. NDH i ustaštvo, dakle fašistički zločin s kojim se antifašistička Hrvatska ne smije poistovjećivati.
Pa i sam "Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost" bi radi onoga što simbolizira trebalo izbaciti s popisa spomendana u RH.
Nakon odluke da Hrvatski sabor ne bude više pokrovitelj svakogodišnjih ustaških derneka i „hodočašća“ na Bleiburškom polju u subotu ili nedjelju koje su najbliže 15. 05., predstavnika službenih hrvatskih vlasti u subotu 12. 05. 2012. tamo nije bilo.
Bilo je doduše najavljeno da ni HTV više neće prenositi te „komemoracije“, ali aktualna upravljačka „posada“ na Prisavlju nije odoljela i „svečanost“ je u cijelosti prenošena.
I opet su se na Bleiburškom polju našle brojne hrvatske „eminencije“ i ikone od Šišljagića na čelu njegovih „glavašista“, preko Vice Vukojevića pa do M. P. Thompsona, a šibenski biskup A. Ivas je „u ime Krista protiv komunista“ predvodio impozantnu skupinu „slugu Božjih“ i održao ne propovijed nego već uobičajeni programatski govor uperen protiv antifašista, komunista i aktualne „odnarođene“ hrvatske vlasti.
I opet su Bleiburškim poljem tekli „potoci krvi nevinih hrvatskih žrtava“, „mučenika“ palih na tom „najvećem stratištu hrvatskog naroda u njegovoj povijesti“, opet se vapilo za svehrvatskim jedinstvom i pomirbom, ne spominjući ni tzv. NDH, kvislinšku tvorevinu i fašistički zločin, ni njen monstruozni ustaški režim i bezbrojne njegove zločine, tek je jednom, onako lapidarno, spomenut Jasenovac.
I opet se Crkva kroz Ivasova lamentiranja trudila prikazati manje kao vjerska zajednica a više kao partner u vlasti i protivnik Hrvatske kao sekularne države.
I dok su ovi profesionalni „komemoratlije“ standarno nudili kulturu smrti i mržnje, u Petrovcu na Petrovoj gori, ispod spomenika Petrova gora su se u puno manjem broju okupili istinski antifašisti kako bi proslavili 70. Godišnjicu proboja kordunaških partizna koji se odvio u nedalekom Biljegu.
Za razliku od Bleiburga ovdje se govorilo o slobodi i nudilo bratstvo i jedinstvo, govorilo se o najjačem antifašističkom pokretu u porobljnoj Evropi, koji je omogućio uspostavu Federalne države Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda, članice Antifašističke koalicije, ali i o tom kako je dolaskom HDZ-a na vlast ustaštvu dato pravo građanstva, što je rezultiralo međunacionlnim sukobom između Hrvata i Srba, ali i do uništavanja i devastacije mnogih spomenika NOB-i i istaknutim antifašistima.
U svojem izlaganju je u osudi fašista i klerofašista u njihovim nsrtajima na NOB-u, antifašizam i Tita najoštriji bio član Predsjedništva SABAH-a Ivan Fumić, posebno spominjući T. Karamarka radi njegovbog progona J. Boljkovca.
Sam J. Boljkovac je na pitanje o Karamarku odgovorio:
„On ne zaslužuje da ja ovdje o njemu govorim. Karamarko je ekstremist, ustaški element i gotovo. Neću kvariti ovaj događaj na Petrovoj gori pričajući o takvom čovjeku.“
I dok su sudionici proslava na Bleiburškom polju i na Petrovoj gori jasno opredjeljeni, prvi su nedvojbeno fašističke orijentacije, a drugi antifašističke bez svake sumnje, ostaje pitanje koje su orijentacije oni „bezbojni“ tobožnji antifašiti iz redova aktualnih hrvatkih vlasti, koji će položiti vijence „nevinim žrtvama“ kod Teznog, na mjestu na kojem niti znaju tko su po nacionalnosti stradalnici tamo pokopani, niti tko su oni bili i kako su izgubili život ; pali u borbama u „ratu poslije rata“, zločinci koje su pokretni prijeki vojni sudovi osudili na smt i pogubljeni ili stradali u procesu kažnjavnja zločinaca izvan pravnog sustava, kad i nevini stradavaju.
Bilo kako bilo, niti jučer na Bleiburškom polju, niti sutra kod Teznog predstavnici službenih vlasti države koja se zasniva na antifašističkim tekovinama, koja ima antifašizam ugrađen u izvorišne osnove svojeg ustava, nemaju što tražiti niti na Bleiburškom polju niti na bilo kojoj od „postaja tzv. križnog puta“, jer ta mjesta simboliziraju tzv. NDH i ustaštvo, dakle fašistički zločin s kojim se antifašistička Hrvatska ne smije poistovjećivati.
Pa i sam "Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost" bi radi onoga što simbolizira trebalo izbaciti s popisa spomendana u RH.
