"Dobri ljudi"
Da nije one latinske "De mortuis, nihil nisi bonum." Ili "De mortibus, nihil nisi bene." ne bismo ni znali s kolikim smo dobrim ljudima (bili) okruženi, od škole, preko posla, slobodnih aktivnosti, susjedstva ...
Pa smo tako za neke mislili da su ordinarne fukare i propaliteti, a onda netko takav umre, moraš dati „pozajmicu bez povrata“, pa na sprovodu, ispraćaju, komemoraciji ... čuješ od svećenika, srodnika, prijatelja, suradnika ... o kakvom se zapravo divnom čovjeku radilo, te nesebičnom, a ti znaš da nikad nikom pomogao nije, te druželjubivom, a ti ga znaš kao uvijek namrgođenog, s urođenim osjećajem za pravdu i pravednost, a ti znaš da je uvijek „vukao“ samo na svoju stranu, oličenjem dobrog supruga, a ti znaš da je mlatio ženu, dobrog oca, koji nikad za djecu nije imao vremena, ugodnog susjeda, a gotovo da nije bilo stanara s kojim se nije bar poriječkao ...
Pa eto na ovakav antipatični upis ponukalo me je ovo „kađenje“ pokojnom Borisu Špremu, kojim se čovjeka pokušalo prikazati kao nekakvog rijetkog političara s izuzetno izraženim osjećajem za opće dobro, borca za pravdu bez straha i mane.
I sad vidjeli ste onu jaku „kaptolsku postavu“ na sprovodu, a početkom osamdesetih prošlog stoljeća, tada mlađahni Boris krenuo praviti političku karijeru u SKH, partiji koja istinaibog nije u svojem programu imala borbeni ateizam, ali i partiji koja nije tolerirala vjernike u svojim redovima. Bio je naš Boris i organizacioni sekretar za kulturu pri tadašnjem OK SKH Općine "Centar" ...
Bilo bi zanimljivo znati u kojem je to periodu svojeg života, tada drug, a kasnije gospodin, Boris Šprem, otkrio Boga i od ateista postao vjernikom.
I sama ova travestija, uz pristajanje uz Račana poslje silaska SKH-SDP s vlasti, poput one Zdravka Tomca, prokazuje Borisa Šprema kao oportunista od formata.
Jel' itko ikad čuo da je Boris Šprem, negdje javno, pa makar i stidljivo kritizirao „demokratske“ postupke Franje Tuđmana, pa makar samo za vrijeme „zagrebačke krize“, kad je Tuđman u stilu samodršca odbijao priznati rezultate izbora za Skupštinu grada Zagreba?
Borisa Šprema ističe se kao samozatajnog, onoga koji je vješto "odigravao najjače karte" iz drugog plana, pa mu se pripisuje nepogrešivo prepoznavanje političkog potencijala Josipa Kregara, također oportunista od formata i Milana Bandića, kabadahije a ne političara, pa onda uspješno proguravanje Zorana Milanovića, nauštrb Tonina Picule i Željke Antunović na čelo SDP poslije Račanove smrti, ne zaboravljjući kasnije ni Ivu Josipovića gurati prema predsjedničkom tronu.
Hvala mu, nije trebao!
O da, naš je junak dobro iskoristio i poziciju direktora HAK-a da se malo materijalno „potkoži“, ne libeći se tamo uhljebiti i političku protuhu Tomislava Karamarka, kad je ovaj ostao bez špijunskog angažmana.
Kad su ga pak iz HAK-a najurili nije morao dugo tražiti posao, Stipe Mesić će ga „uzeti pod svoje“, pozicioniravši ga na mjesto predstojnika predsjedničkog Ureda.
Politički nepismenjaci, kujući Šprema u zvijezde, pripisuju mu izgon Bandića iz Holdinga Zagreb, zaboravljajući pritom tko je Bandića tamo ustoličio, neovisno o tome jel' se sam Šprem isticao ili nije u promociji Bandića za gradonačelnika, ostat će zapisano da se nije protivio.
Jednako kao što će ostati zapisano da se Boris Šprem nije nigdje isticao makar u kritici Bandića u slučaju njegovog pijanstva i njegovog ponašanja i postupaka poslije tog događaja, koji bi svakoga u svakoj iole uređenoj državi doživotno istjerali s javne i političke scene.
Uostalom nitko nije, što se SDP-a tiče, detronizirao Bandića, on je to učinio sam, Boris Šprem je u slučaju Bandića samo nastavio „mamuzati mrtvog konja“, čuvajući se ipak da od njega ne krene neka inicijativa prema represivnom aparatu i pravosudnim tijelima da se pozabave svim aferama vezanim uz Bandića kako u procesima javne nabave (namještanjem unosnih poslova „kumovima“, preplaćivanja usluga, marifetlucima s gradskim zemljištima, enormnog zaduživanja grada i Holdinga ...
Ma pitam sebe i vas, u svjetlu iznesenih činjenica i uspoređujući ga s drugim „velikanima“ hrvatskog političkog establishmenta, zaslužuje li Boris Šprem ikakvu divinizaciju izvan kategorije spomenute latinske poslovice?
Po meni ne zaslužuje!
Ni toliko!
Pa smo tako za neke mislili da su ordinarne fukare i propaliteti, a onda netko takav umre, moraš dati „pozajmicu bez povrata“, pa na sprovodu, ispraćaju, komemoraciji ... čuješ od svećenika, srodnika, prijatelja, suradnika ... o kakvom se zapravo divnom čovjeku radilo, te nesebičnom, a ti znaš da nikad nikom pomogao nije, te druželjubivom, a ti ga znaš kao uvijek namrgođenog, s urođenim osjećajem za pravdu i pravednost, a ti znaš da je uvijek „vukao“ samo na svoju stranu, oličenjem dobrog supruga, a ti znaš da je mlatio ženu, dobrog oca, koji nikad za djecu nije imao vremena, ugodnog susjeda, a gotovo da nije bilo stanara s kojim se nije bar poriječkao ...
Pa eto na ovakav antipatični upis ponukalo me je ovo „kađenje“ pokojnom Borisu Špremu, kojim se čovjeka pokušalo prikazati kao nekakvog rijetkog političara s izuzetno izraženim osjećajem za opće dobro, borca za pravdu bez straha i mane.
I sad vidjeli ste onu jaku „kaptolsku postavu“ na sprovodu, a početkom osamdesetih prošlog stoljeća, tada mlađahni Boris krenuo praviti političku karijeru u SKH, partiji koja istinaibog nije u svojem programu imala borbeni ateizam, ali i partiji koja nije tolerirala vjernike u svojim redovima. Bio je naš Boris i organizacioni sekretar za kulturu pri tadašnjem OK SKH Općine "Centar" ...
Bilo bi zanimljivo znati u kojem je to periodu svojeg života, tada drug, a kasnije gospodin, Boris Šprem, otkrio Boga i od ateista postao vjernikom.
I sama ova travestija, uz pristajanje uz Račana poslje silaska SKH-SDP s vlasti, poput one Zdravka Tomca, prokazuje Borisa Šprema kao oportunista od formata.
Jel' itko ikad čuo da je Boris Šprem, negdje javno, pa makar i stidljivo kritizirao „demokratske“ postupke Franje Tuđmana, pa makar samo za vrijeme „zagrebačke krize“, kad je Tuđman u stilu samodršca odbijao priznati rezultate izbora za Skupštinu grada Zagreba?
Borisa Šprema ističe se kao samozatajnog, onoga koji je vješto "odigravao najjače karte" iz drugog plana, pa mu se pripisuje nepogrešivo prepoznavanje političkog potencijala Josipa Kregara, također oportunista od formata i Milana Bandića, kabadahije a ne političara, pa onda uspješno proguravanje Zorana Milanovića, nauštrb Tonina Picule i Željke Antunović na čelo SDP poslije Račanove smrti, ne zaboravljjući kasnije ni Ivu Josipovića gurati prema predsjedničkom tronu.
Hvala mu, nije trebao!
O da, naš je junak dobro iskoristio i poziciju direktora HAK-a da se malo materijalno „potkoži“, ne libeći se tamo uhljebiti i političku protuhu Tomislava Karamarka, kad je ovaj ostao bez špijunskog angažmana.
Kad su ga pak iz HAK-a najurili nije morao dugo tražiti posao, Stipe Mesić će ga „uzeti pod svoje“, pozicioniravši ga na mjesto predstojnika predsjedničkog Ureda.
Politički nepismenjaci, kujući Šprema u zvijezde, pripisuju mu izgon Bandića iz Holdinga Zagreb, zaboravljajući pritom tko je Bandića tamo ustoličio, neovisno o tome jel' se sam Šprem isticao ili nije u promociji Bandića za gradonačelnika, ostat će zapisano da se nije protivio.
Jednako kao što će ostati zapisano da se Boris Šprem nije nigdje isticao makar u kritici Bandića u slučaju njegovog pijanstva i njegovog ponašanja i postupaka poslije tog događaja, koji bi svakoga u svakoj iole uređenoj državi doživotno istjerali s javne i političke scene.
Uostalom nitko nije, što se SDP-a tiče, detronizirao Bandića, on je to učinio sam, Boris Šprem je u slučaju Bandića samo nastavio „mamuzati mrtvog konja“, čuvajući se ipak da od njega ne krene neka inicijativa prema represivnom aparatu i pravosudnim tijelima da se pozabave svim aferama vezanim uz Bandića kako u procesima javne nabave (namještanjem unosnih poslova „kumovima“, preplaćivanja usluga, marifetlucima s gradskim zemljištima, enormnog zaduživanja grada i Holdinga ...
Ma pitam sebe i vas, u svjetlu iznesenih činjenica i uspoređujući ga s drugim „velikanima“ hrvatskog političkog establishmenta, zaslužuje li Boris Šprem ikakvu divinizaciju izvan kategorije spomenute latinske poslovice?
Po meni ne zaslužuje!
Ni toliko!
