Gdje prestaje neodgovornost, a počinje zločin? I
Dosadašnji, a na svu nesreću građanki i građana Zagreba i budući gradonačelnik, koji je upravo potvrda svih apsurda slučajne države koju je „stvorio“ najpoznatiji „neimar“ u hrvatskoj povijesti, Franjo Tuđman, u svojm opsežnom intervjuu danom „Jutarnjem listu“ govori o svojim prioritetima koji teško da bi mogli biti prioriteti grada Zagreba. Ali prioriteti Milana Bandića u funkciji podizanja spomenika za života samome sebi, da, bez svake sumnje.
Pogledate li izbliza i malo pomnije Milana Bandića, vidjet ćete ruinu od čovjeka, nekoga tko nije toliko ostario koliko je „potrošen“, a čovjeku u ponedjeljak počinje novi mandat na čelu glavnog grada.
Ne ulazeći sad u to tko su oni koji su si izabrali Bandića, a mislim da se većinski radi o „stočarima“ mahom porijeklom iz „tamnog vilajeta“ ali i onima istog mentaliteta s naše strane granice, poduprtim klerofašistima, da za sve nas upravlja Gradom i njegovim poslovima, a evidentno se radi o čovjeku, koji radi svojih „performansi“ u iole uređenoj državi nikad ne bi ni „primirisati“ mogao bilo kakvoj političkoj ili upravljačkoj funkciji na kojoj je moguće donositi odluke o kojima ovisi kvaliteta života stotina tisuća ljudi, moramo se zapitati gdje to postoji da netko između dvaju izbora, znači pune četiri godine, radi što ga je volja i pritom za svoj (ne)rad odgovara jedino samome sebi.
Upravo takvu situaciju imamo danas u Zagrebu.
Neće se Bandić u najvama svojeg budućeg „delanja“ zaboraviti zahvaliti SDP-u, kao nesporno najzaslužnijem za njegovu izbornu pobjedu, lažući o tome kako su u proteklom mandatu SDP-ovci kroz Skupštinu grada opsturirali njega i njegovo „delanje“, činjenice kažu da ga je 2009. SDP kandidirao kao „nesporno najboljeg kandidata za gradonačelnika“, a da su prestali „titrati na istoj valnoj dužini tek po njegovom isključenju iz SDP-a. Dotad su „rukice letjele u zrak“ za svaku ludost koju je „Miki“ predlagao.
Danas stari/novi gradonačelnik najavljuje čistke u Gradskom poglavarstvu i strukturama Holdinga Zagreb kojima će biti pometeni „partijski kadrovu i stranački uhljebljenici“, gubeći iz vida da je upravo on uz punu suglasnost vrha SDP-a ili bar bez njegovog protivljenja „instalirao“ najveći broj tih poslušnika, plaćenika i uhljebljenika kako u redove Gradskog poglavarstva, tako i u redove Holdinga, pa ni Ivo Čović nije, nakon neizbježne smjene „Kikaša“, doveden na čelo Holddinga bez Bandićeve suglasnosti.
No dobro, neka u „interesu Zagreba i Zagrepčana“ smjenjuje, neka čisti i izgoni koga hoće, znam da među tima smijenjenima i najurenima neće biti nikoga za kim bi čestit čovjek suzu pustio, al' neka mi ne dira dokazane „pregaoce“, na njegovu sliku i priliku poput takvih stručnih i moralnih vertikala kao Slavko Kojić, Davor Jelavić, Zvonimir Šostar, Miodrag Demo, Pavle Kalinić, Pero Kovačević ... jer bez njihovog „delanja“ teško da bi i Zagreb bio Zagreb.
Doznajemo i koji su gradonačelnikovi top-prioriteti u „delanju“ za Zagreb i Zagrepčane ...
Znam, očekivali ste da će to biti rješavanje odlagališta/spalionice otpada i zbrinjavanje opasnog otpada, najveće prijetnje podzemnim zalihama pitke vode.
Protiv struje [24. RUJNA 2010.] ⇩
Gdje prestaje neodgovornost, a počinje zločin?
Što je to što je ili može biti preče od zaštite crpilišta pitke vode, koje najbolje štite kvalitetno zbrinjavanje otpada a pogotovo opasnog otpada?
Doznajemo tako da su za sudbinu Zagreba i njegovih građana puno presudniji izgradnja kongresnog centra, žičare i zgrade opere, jer upravo to je stari/novi gradonačelnik iznio kao svoje top-pioritete u budućem „delanju“.
Dakle nebriga oko zbrinjavanja otpada, a pogotovo opasnog otpada, prestaje biti pitanje neodgovornosti i prelazi u kategoriju zločina, zato što se pukim nčinjenjem svjesno ugrožavaju zalihe pitke vode.
Ono što ja sasvim sigurno znam, a moje životno i radno iskustvo mi to govori, da će Zagreb (pre)skupo platiti gradonačelnikovanje i „delanje“ Milana Bandića, koje će biti vidljivo kad konačno „sjaši“, a netko pametan „podvuče crtu“ pod sva ostvarenja nastala kao rezultat Bandićevog „delanja“, ali i pod sve ono što je bilo nužno napraviti, a nije napravljeno, nedajbože da se tu nađu i zagađena vodocrpilišta.
I sve to nikada ne gubeći iz vida da je Bandića na čelo Zagreba doveo SDP, podržavao ga sve vrijeme, osim u polovici zadnjeg mandata, a na kraju mu pomogao da pobijedi i na ovim zadnjim izborima.
I na kraju, da se razumijemo, nisam ja protiv izgradnje kongresnog centra, žičare ili zgrade opere, objekata koji se uvijek grade u „mirnodopskim“ uvjetima, a Zagreb danas nije u mirnodopskim uvjetima već je u teškom „ratu“ s otpadom, a taj rat radi „delanja“ može završiti teškim porazom.
