Lažljivi, nesposobni, ignorantski, bešćutni i potpuno neodgovorni gadovi V
O postavljanju aktualnih hrvatskih vlasti prema nekim problemima i “inicijativama odozdo” i njenoj nekompetenciji da riješava stare i novostvorene probleme dosad sam dosta toga napisao
Protiv struje [11.PROSINCA 2013.] ⇩
Lažljivi, nesposobni, ignorantski, bešćutni i potpuno neodgovorni gadovi IV
...a onda se nedaćama pridružuje i nove poput hrvatskog sudstva koje ne poštuje ustav RH ili ocjena kreditnog rejtinga bonitetne agencije “Standard & Poors” koja je ocijenila naš kreditni rejting kao i veći od “smeća”, dajući zorno do znanja da Vlada ne radi svoj posao ili da ga ne radi kako valja.
O da, hrvatsko sudstvo iskazuje nepoštovanje ustava tim što ne priznaje da RH u odnosima s inozemstvom suvereno zastupaju Vlada, odnosno njen predsjednik i Predsjednik države, koji su dali do znanja, iako ne baš eksplicitno, kakav stav zastupaju glede EUN u slučaju Josipa Perkovića, a taj stav je po meni i više nego ispravan, a glasi da se “obavještajce toga ranga iz razloga državne sigurnosti ne izručuje drugoj zemlji”.
Dakle trodioba vlasti da, ali uz uvažavanje činjenice da zemlju i njene interese pred svijetom zastupa izvršna vlast, čije napore sudbena vlast ne bi smjela ni opstruirati ni derogirati.
A možda je čitava zbrka nastala zbog potpune nepostopjanja jasnog ideološkog opredjeljenja kod predstavnika izvršne, ali i zakonodavne vlasti, koja onda rezultira i nepostojanjem jasnog stava o bilo čemu. Jer da je zauzet i dobro obrazložen stav zašto Perkovića (i Mustača) ne treba izručiti Njemačkoj, predmet se i ne bi našao u rukama sudstva kao produžene ruke HDZ-a.
Što se pak tiče Đurekovićeve supruge, ta je imala i više nego dovoljno vremena da optuži Službu državne sigurnosti, odnosno njene čelnike zato što joj je suprug u Njemačku klisnuo s ljubavnicom i tamo financirao ustaške teroriste.
Ali ništa od ideološkog opredjeljenja, ništa od jasnih stavova, već samo bezglavo tumaranje aktualnih vlasti u silnom naporu dogradnje Tuđmanovog neodrživog projekta, kroz podržavanje njegovih laži i floskula, nezaustavljanje širitelja mržnje i njihovih laži, poput vukovarskih “stožerlija”, pa i kroz ne reagiranje na uporno korištenje riječi “udba” kao da Brijunskog plenuma 1966. i nije bilo i kao da dotadašnja UDB-a nije preimenovana u Službu državne sigurnosti dobrano decentralizirana i sa bitno smanjenim ovlastima i značajno skresanom moći, e ali onda se SDS ne bi mogla ne samo uspoređivati sa STASI, Securitate, Sigurimi ..., nego je proglašavati zločinačkom organizacijom, čak i gorom od navedenih. A država u kojoj ta i takva SD djeluje proglašena za najotvoreniju i najsigurniju državu na svijetu.(sic!)
Tako, bez bilo čije reakcije izrazom “udba” nerijetko uz atribut “zločinačka” barata gotovo čitav tisak ali i javna televizija, sugerirajući tako da je bivša SFRJ bila jedina država na svijetu koja naprosto nije smjela štititi svoj ustavno-pravni poredak i nije imala pravo na opstanak.
S druge strane ustaški teroristi proglašavaju se “disidentima”, kao da su oni bili dio sustava poput M. Đilasa ili Vlade Dapčevića, pa čk i Tuđmana, a onda “okrenuli kaput”.
Vukovarskli “stožerlije” ljudi koji su 1991. rušili ustavno-pravni poredak, prvo Hrvatske, a potom SFRJ, samoproglasivši se “herojima obrane Vukovara”, a da ih nikad nitko ozbiljno ne zapita što su to oni obranili, pojavljuju se kao neki partneri vlasti ili čak paralelna vlast poduprta klerofašistima, koji će eto reći što će se od zakonskih akata poštivati a što neće, a onda ta politički, ali i inače nepismena bulumenta tražiti provođenje lustracije, a da pojma nemaju što taj pojam uopće znači.
A trebalo bi im reći da su oni i danas oni isti koji su 1991. Vukovar premrežili strahom i da jednako tako i danas vukovarske Hrvate drže u paklenom strahu, pa im se nitko ne usudi suprotstaviti. Zanimljivo je da ih se vukovarski Srbi ne boje.
I danas, poslije punih dvadeset godina, slavi se Operacija Maslenica i pričaju se iste laži o “povezivanju hrvatskog sjevera i juga” tako da se i dalje “povezivalo” preko Rijeke, jer je Masleničko ždrilo i dalje ostalo na dohvat pobunjeničkih topova.
Jedino što je ta operacija mogla polučiti bilo je propagandno podržavanje Tuđmana i njegove (sve)vlasti, a moglo je rezultirati i sankcijama, kao što se umalo dogodilo i u slučaju Operacije Medački džep, obilježene i stravičnim zločinima koje su počinile hrvatske snage, koje su na kraju prisiljene na povlačenje.
Što reći na najnoviju saborsku “modu” da se odluke donose, pa i zakoni izglasavaju i bez potrebnog broja “ruku”? To je u najboljoj maniri HDZ-a iz vremena Tuđmanove nepodnošljive lakoće vladanja.
Vladajući će i ZOR, neusaglašen sa sindikatima, pustiti u saborsku proceduru, podilazeći zahtjevima hrvatskih skorojevića a ne poduzetnika, bez svijesti o tome da tima ne bi mogli udovoljiti baš kad bi se hrvatskom radništvu dodijelio status robova bez prava na bilo što.
O tom poduzetničkom mentalitetu i odgovornosti za razvoj države i društva najbolje govori primjer “Gavrilovića”, poduzeća koje je u samoupravnim uvjetima bilo nositelj razvoja Banije, dok današnji “Gavrilović”, nije spreman čak ni razogvarati o bilo čemu izvan kategorije profita. Neću sada o nekadašnjem broju zaposlenih ili broju kooperanata, a neću ni o cijeni koju je Đuro Gavrilovioć platio za poduzeće koje je i u uvjetima društvenog vlasništva zadržalo ime i taj “luksuz” prema u tisku objavljenim informacijama platilo 15 milijuna USD.
Ali vjerojatno najveći gad među Milanovićvim ministrima, dr. Mirando Mrsić, nas uporno uvjerava kako u noveliranom ZOR-u radnička prava nisu umanjena, pa bi ga onda trebalo priupitati čemu je trebalo trošiti vrijeme i novac na izmjenu zakona u kojemu se ništa ne mijenja?
I dok neki pametni vlasnici poduzeća i direktori kompanija, naravno izvan Hrvatske, ne bez osnova tvrde da su upravo zaposlenici najvredniji kapital njihovih poduzeća, pa se trse da ih permanento obrazuju i motiviraju, svjesni da jedino osposobljen i motiviran radnik daje rezultate, dotle su radnici u Hrvatskoj tek nužno zlo bez kojega nažalost nije moguće bogaćenje odabranih.
Zato im treba produžiti satnicu, tjerati ih na prekovremeni i još k tome često neplaćeni rad, a potom se čuditi kad radnik nakon maksimalno desetak godina izrabljivanja, najčešće kroz produženi rad, gubi sposobnost koncentracije i postaje sklon obolijevanju, a povrede na radu, pa i one koje rezultiraju trajnim invaliditetom, postaju znatno učestalije.
Našem vrlom ministru se fučka za to da nam radnik potpuno sposoban za privređivnje treba 40 godina, a ne samo 10, on kreće udovoljavati kojekakvim mudrinićima, miloložama i sličnim “domoljubno” orjentiranim “poduzetnicima”, kojima ne bi udovoljio čak ni kad bi radnici u njihovim kompnijama radili 16 sati dnevno bez odmora i bez plaće.
Ponukan spomenutim rušenjem kreditnog rejtinga, ali i više nego opravdanim upornim čekičanjem EU za smanjenjem proračunskog deficita, Zoran Milanović će zlurado, kao da nam se za nešto osvećuje sa “htjeli ste reforme, imat ćete ih” najviti hvatanje u koštac sa “životom na dug” ne propustivši spomenuti niti Agendu 2010, poznati Schroederov paket reformi “zwanzig zehn” iz 2003., čije je provođenje Njemačkoj osiguralo gospodarsku stabilnost i bitno smanjenje broja nezaposlenih.
Njemačka je kresala prava koja su razvojem države blagostanja za sve narasla iznad granice izdržljivosti, pa su tako neki vidovi socijalne pomoći ili naknade za nezaposlene bile tek dvadesetak posto manje od najnižih plaća, što je bilo dovoljno za skroman život, pa su mnogi Nijemci jednostavno izbjegavali “raditi za 400 DEM” kolika je bila razlika između najniže plaće i naknade za nezaposlene.
A koja prava da kreše Hrvatska koja je razvijana kao država blagostanja za 200 obitelji i u kojoj najniža plaća ne pokriva ni najosnovnije životne potrebe.
Samo pitao bih ja Nijemce što bi i koje reforme proveli da su imali 10 milijuna do zubiju naoružanih “branitelja” zaslužnih za “stvaranje njemačke države”, s godišnjim troškom od 40-ak milijardi EUR, obaveze prema Vatikanu na razini hrvatskih, što bi bilo oko 6 milijardi EUR godišnje, pa onda 20-ak posto lažnih umirovljenika, isto toliko lažnih invalida i nositelja nekog od vidova socijalne pomoći na koju nemaju pravo. I još k tome da je iz Njemačke kroz spregu politike i organiziranog kriminala isisano 1.000 milijrdi EUR. Cifre su dvadesetak puta uvećane hrvatske, jer je i Njemačka po broju stanovnika dvadestak puta veća.
Dakle, “kukurikavcima” je narod povjerio mandat da uvedu red u društvu, mogli su okrenuti zemlju naglavačke, a oni ništa, Vladu su pretvorili u Ured za gubljenje vremena, koji je zaista prokockao dvije godine, ne učinivši doslovno ništa na sređivnju prilika u zemlji. I sad će se poslije svih ovih vrućih pljuski iz EU i bijelog svijeta, premijer naći i zlurado nam nagovijestiti kako dolazi kraj “životu na dug”, kao da smo mi zaduživali zermlju i vodili je bahato i potpuno neznalački putem u propast, kojega je zacrtao Franjo Tuđman, puta od kojega ni “kukurikavci” nemaju namjeru odustati.
Hrvatska nije bila ni jadna, ni slučajna zemlja, niti ičiji talac, jadnom, slučajnom i taocem branitelja i KC su je učinili Franjo Tuđman i njegov HDZ, uz puni suport Ivice Račana i SDP-a.
Za konsolidaciju hrvatskog fiskusa nisu potrebni ni novi porezi, osim jednog – crkvenog, ni povećanje postojećih poreznih stopa, potrebno je samo uvesti reda u mirovinski sustav i sustav socijalne skrbi, braniteljska prava svesti na ona koja imaju borci NOR-a, a udruge proizašle iz DR prestati financirati iz proračuna, tako će odmah i “stožerlije”, “dignitetlije” i “pijetetlije” prestati raditi nered u državi ... samo primjera radi, rad udruženja RVI u bivšoj državi financiran je iz članarina.
Raskidom ugovora sa Svetom Stolicom, prelazak na financiranje vjerskih zajednica sredstvima crkvnog poreza, isključivanje vjeronauka iz obrazovnog procesa, te uvođenje poslovanja vjerskih zajednica u sustav PDV-a, oslobodilo bi državni proračuna za najmanje 2,5 milijardi kuna.
Hvatanje u koštac s korumpiranim političarima, pogotovo onima iz Tuđmanovih vremena i ulaženje u trag silnom novcu spregom politike i organiziranog kriminala isisanom iz Hrvatske od Tuđmnovog dolaska na vlast, te konačno raščišćavanje pretvborbeno-privatizacijskog kriminala, pa makar i djelomično uspješno, moglo bi rezultirati čak i proračunskim suficitom.
Razmjeri pljačke pod pokroviteljstvom HDZ-a su toliki da bi bilo potpuno opravdano toj zločinačkoj organizaciji zabraniti rad i raspustiti je.
Ma dobro, ja znam da ova Vlada ništa od navedenog neće učiniti i da ćemo, ukoliko izdrži do kraja mandata, od 2016. ponovo na vlasti imati HDZ, što znači potpuno obespravljenje naroda i uvođenje fašističke dikatature.
