La commedia (non) è finita?
Imamo Vladuuuuu! . ozarenih lica i polucirajući od sreće kliču i impotentni HDZ-ovci, nakon što je u Hrvatskom saboru prisegnula „Tim's team“ vlada.
Čovjek bi s olakšanjem rekao da je konačno gotovo, no nesreća je jedino u tome što svi oni iole politički pismeni, koji su promatrajući farsu koju su u izvedbi MOSTa režirali KC i Opus Dei uz pripomoć Amera putem Kolinde Grabar Kitarović i obavještajnog podzemlja koje mahom kontroliraju Tomislav Karamarko i Milijan Brkić Vaso, dobro znaju da ništa nije gotovo.
A da nije i ne može biti gotovo najzornije nam potvrđuje MOSTar Ivan Lovrinović optužujući Božu Petrova za odustajanje od reformi, pogotovo onih gospodarskih, kao da su bilo kakve reforme Božu Petrova ikad zanimale, čovjek je dobio zadatak da dovede HDZ na vlast, pa makar i zaobilaznim putem i na mala vrata. I u tome je uspio.
Taj njegov uspjeh znači da se Hrvatska neće moći iščupati iz dužničkog ropstva, nego da će tonuti i dalje, jer sve kad bi i postojale dobre namjere, one se uz ovakav sastav „Tim's dream teama“, čiji su članovi, ministri, više birani prema kriterijima za članove kakvog crkvenog odbora ili popunu „Bleiburškog počasnog voda“, nego da uspješno putem konsolidacije i reformskih zahvata vode odnosna ministarstva.
Kontroverze su i oko premijera Tihomira Tima Oreškovića čiji značaj u poslovnom svijetu po mojem sudu predsjednica RH i Tomislav Karamarko jako prenaglašavaju, pokušavajući nam ga prikazati kao nekakvog odlučujućeg „igrača“ nesporno moćne multinacionalke „Teva“, vrag je jedino što u samoj kompaniji ima koja stotina jednako „odlučujućih“ igrača.
Ovaj prenapuhani prikaz Oreškovićevog značaja u „Tevi“ neodoljivo me podsjeća na svojedobno napuhavanje značaja Stjepana Đurekovića u INI, kad je ispadalo da je u usporedbi s nekakvim direktorčićem u INI, njen generalni direktor bio tek „mali od kužine“.
No recimo da je Orešković sposoban i da ima jednako znanja i dobrih namjera, da je opredijeljen za Hrvatsku a ne međunarodnu financijsku oligarhiju, u što debelo sumnjam, pogotovo nakon njegovog odlaska „na noge“ Unicreditu u Kitzbuehel, uz „posadu“ kakvu su mu odabrali „kadrovski eksperti“ Tomislav Karamarko i Božo Petrov, ništa učiniti neće moći.
No s druge strane, čak i kad bi novi premijer bio najbolji i da su uz njega zaista kvalitetni ministri, znalci na područjima koja pokrivaju ministarstva kojim su na čelu i iskusni na području upravljanja većim skupinama ljudi, njihov rad i trud bio bi uzaludan, ako se ne odreknu Tuđmanovog projekta Hrvatske kao nacional-šovinističkog čardaka s temeljima u živom blatu mržnje i fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva.
U Hrvatskoj nitko tko se nije spreman odreći ustaštva i Tuđmanovog naslijeđa realiziranog kroz fašističku kontrarevoluciju, jer rat za teritorije i provedbu etničkog čišćenja koji je započeo Franjo Tuđman se ne može zvati nikakvim Domovinskim ratom, neće moći izvući Hrvatsku iz gliba „muljevitog dna Evrope“, ma koliko dobre namjere imao, ma koliko sposoban bio i ma koliko se trudio.
Jedino ljudi jasnih antifašističkih uvjerenja, jer antifašizam je najveći civilizacijski doseg i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu, bez ostatka opredijeljeni za sekularnu državu i državu vladavine prava, spremni graditi Hrvatsku kao državu blagostanja za sve, mogu dovesti zemlju do gospodarskog oporavka i poboljšanja kvalitete života u njoj.
Vidite li vi ikoga takvog na desnoj strani sabornice i u redovima Vlade RH. Ja ne vidim nikoga.
Nisam ovo napisao želeći reći da bi nešto od spomenutog realizirao Zoran Milanović, zato jer mislim da ne bi, a pogotovo to ne bi u koaliciji s MOSTarima, uostalom on je svoju šansu imao i prokockao je. Sjetio se čovjek antifašizma post festum, onda kad je bilo kasno za sve, a samo na krilima antifašizma mogao je dobiti izbore, jer antifašistička Hrvatska je još uvijek brojnija od one ustaške.
I na kraju, volio bih da se varam i da moje prognoze ispadnu pogrešne, ali nažalost sastav Vlade i oni koji je podržavaju gotovo mi jamče da se ne varam.
Da sam vjernik, rekao bih neka nam Bog pomogne.
Čovjek bi s olakšanjem rekao da je konačno gotovo, no nesreća je jedino u tome što svi oni iole politički pismeni, koji su promatrajući farsu koju su u izvedbi MOSTa režirali KC i Opus Dei uz pripomoć Amera putem Kolinde Grabar Kitarović i obavještajnog podzemlja koje mahom kontroliraju Tomislav Karamarko i Milijan Brkić Vaso, dobro znaju da ništa nije gotovo.
A da nije i ne može biti gotovo najzornije nam potvrđuje MOSTar Ivan Lovrinović optužujući Božu Petrova za odustajanje od reformi, pogotovo onih gospodarskih, kao da su bilo kakve reforme Božu Petrova ikad zanimale, čovjek je dobio zadatak da dovede HDZ na vlast, pa makar i zaobilaznim putem i na mala vrata. I u tome je uspio.
Taj njegov uspjeh znači da se Hrvatska neće moći iščupati iz dužničkog ropstva, nego da će tonuti i dalje, jer sve kad bi i postojale dobre namjere, one se uz ovakav sastav „Tim's dream teama“, čiji su članovi, ministri, više birani prema kriterijima za članove kakvog crkvenog odbora ili popunu „Bleiburškog počasnog voda“, nego da uspješno putem konsolidacije i reformskih zahvata vode odnosna ministarstva.
Kontroverze su i oko premijera Tihomira Tima Oreškovića čiji značaj u poslovnom svijetu po mojem sudu predsjednica RH i Tomislav Karamarko jako prenaglašavaju, pokušavajući nam ga prikazati kao nekakvog odlučujućeg „igrača“ nesporno moćne multinacionalke „Teva“, vrag je jedino što u samoj kompaniji ima koja stotina jednako „odlučujućih“ igrača.
Ovaj prenapuhani prikaz Oreškovićevog značaja u „Tevi“ neodoljivo me podsjeća na svojedobno napuhavanje značaja Stjepana Đurekovića u INI, kad je ispadalo da je u usporedbi s nekakvim direktorčićem u INI, njen generalni direktor bio tek „mali od kužine“.
No recimo da je Orešković sposoban i da ima jednako znanja i dobrih namjera, da je opredijeljen za Hrvatsku a ne međunarodnu financijsku oligarhiju, u što debelo sumnjam, pogotovo nakon njegovog odlaska „na noge“ Unicreditu u Kitzbuehel, uz „posadu“ kakvu su mu odabrali „kadrovski eksperti“ Tomislav Karamarko i Božo Petrov, ništa učiniti neće moći.
No s druge strane, čak i kad bi novi premijer bio najbolji i da su uz njega zaista kvalitetni ministri, znalci na područjima koja pokrivaju ministarstva kojim su na čelu i iskusni na području upravljanja većim skupinama ljudi, njihov rad i trud bio bi uzaludan, ako se ne odreknu Tuđmanovog projekta Hrvatske kao nacional-šovinističkog čardaka s temeljima u živom blatu mržnje i fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva.
U Hrvatskoj nitko tko se nije spreman odreći ustaštva i Tuđmanovog naslijeđa realiziranog kroz fašističku kontrarevoluciju, jer rat za teritorije i provedbu etničkog čišćenja koji je započeo Franjo Tuđman se ne može zvati nikakvim Domovinskim ratom, neće moći izvući Hrvatsku iz gliba „muljevitog dna Evrope“, ma koliko dobre namjere imao, ma koliko sposoban bio i ma koliko se trudio.
Jedino ljudi jasnih antifašističkih uvjerenja, jer antifašizam je najveći civilizacijski doseg i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu, bez ostatka opredijeljeni za sekularnu državu i državu vladavine prava, spremni graditi Hrvatsku kao državu blagostanja za sve, mogu dovesti zemlju do gospodarskog oporavka i poboljšanja kvalitete života u njoj.
Vidite li vi ikoga takvog na desnoj strani sabornice i u redovima Vlade RH. Ja ne vidim nikoga.
Nisam ovo napisao želeći reći da bi nešto od spomenutog realizirao Zoran Milanović, zato jer mislim da ne bi, a pogotovo to ne bi u koaliciji s MOSTarima, uostalom on je svoju šansu imao i prokockao je. Sjetio se čovjek antifašizma post festum, onda kad je bilo kasno za sve, a samo na krilima antifašizma mogao je dobiti izbore, jer antifašistička Hrvatska je još uvijek brojnija od one ustaške.
I na kraju, volio bih da se varam i da moje prognoze ispadnu pogrešne, ali nažalost sastav Vlade i oni koji je podržavaju gotovo mi jamče da se ne varam.
Da sam vjernik, rekao bih neka nam Bog pomogne.
