Pregovori, dogovori i aktivnosti „ispod žita“
Ne, neću o tome tko je tko, tko je što, tko je kakav u političkom ali i ljudskom smislu, o pregovorima i dogovorima koalicijskih partnera ću, jer MOST i Domoljubna koalicija to jesu, ma što Božo Petrov rekao o tome.
U pregovorima „reformatora“ oko podjele „izbornog plijena“, pardon, sastava nove Vlade, Karamarka i Petrova, jako je zapelo navodno oko toga kome će pripasti resori unutarnjih poslova i pravosuđa.
Tih se resora Karamarko ne želi odreći, naime on misli da bez kontrole nad represivnim aparatom neće moći provesti HDZ-ove „reforme“, jer HDZ misli „reformirati“, odnosno dovršiti ono što je Franjo Tuđman tako uspješno započeo; opljačkati Hrvatsku do kraja, jer štogod tko mislio, još ima „mesa“, jer puno toga su „uništavajući i mrzeći sve hrvatsko“ stvorili „oni vražji komunisti“ i sve to bez Božjeg blagoslova.
Za pravosuđe bi se mogli usuglasiti da na čelu resora ostave Orsata Miljenića, jer mislim da ni oni gorega neće naći. Čovjek je branitelj, zdušno je radio na opstrukciji rada Haaškog suda, a i nikakvog pomaka nabolje u njegovom resoru u protekle 4 godine nije bilo, kud ćeš veće kvalifikacije!? To što je ili nije uz SDP ne bi trebalo ništa značiti, jer ni njemu nije ništa značilo, niti mu znači.
Za resor pak unutarnjih poslova im predlažem da se usuglase oko biskupa Vlade Košića, dobar je „domoljub“, spreman na reforme sve na veću slavu Božju, a HDZ-u neće smetati u provođenju njegovih „reformi“.
Naime, ako je pop Korošec mogao biti predsednik kraljevske vlade i ministar unutrašnjih dela Kraljevine SHS, zašto na čelu unutarnjih poslova RH ne bi mogao biti jednako „napredni“ klerik, biskup Vlado Košić.
Uostalom prema onome što se zna ni zloglasni đeneral Pera Živković na čelu vlade i resora Kraljevine, nije bio ništa „efikasniji“ od katoličkog svećenika Antona Korošeca.
Prema toku pregovora moglo je već svakome postati jasno tko se i za kakve reforme i „reforme“ zalaže, kao i kome to i koliko nije stalo do fotelja i uhljebljivanja, te tko će u novoj Vladi biti potrčko.
Naime ukoliko se Vladu uspije formirati, potrčko će biti premijer Tihomir Tim Orešković, to je sigurno. Vidljivo je to već i iz toga da je on zapravo isključen iz pregovora o formiranju Vlade, jer će njen sastav dogovoriti Karamarko i Petrov, a onda će o tome „odlučiti“ mandatar.(sic!)
Da je mandatar napravio prijedlog sastava Vlade (valjda zna koga želi za najbliže suradnike), pa to onda usuglasio s koalicijskim partnerima ili da bar ravnopravno sudjeluje s njima u pregovorima, hajde de, ali ovako … ma što god Petrov i Karamarko trkeljali o tome kako je g. Orešković „u toku“.
Tko će voditi glavnu riječ još nije jasno.
Hoće li to biti Tomislav Karamarko ili Kolinda Grabar Kitarović ovisi o tome što je Joe Biden rekao i što će Ameri reći nakon predsjedničinog posjeta Minnesoti, dakle ne Pennsylvaniji, ne Pittsburgu, već tamo gdje Hrvata gotovo i nema, ali ima stotine tisuća tona rashodovne američke vojne skalamerije, i raspoloženju u samom HDZ-u.
Naime predsjednica RH i Tomislav Karamarko su samo uvjetno istomišljenici i zajedno mogu funkcionirati tek ako se Karamarko potpuno potčini predsjednici i prihvati drugorazrednu ulogu, on naime Amerima baš ništa ne znači.
Neizvjesnost čini tek jedna nepoznanica, a to je na čiju bi stranu stao HDZ da mora odlučiti između Kolinde Grabar Kitarović i Tomislava Karamarka.
Naime nezadovoljstvo Karamarkom je u HDZ-u puno veće nego li se to izvana vidi, to nezadovoljstvo se nipošto ne može svesti tek na Plenkovića i Stiera.
Moje mišljenje je da bi u odmjeravanju snaga, što se HDZ- tiče, pobjedu odnijela predsjednica RH, što bi za Karamarka značilo da mora „spakovati kofere“ i otići, ne samo s funkcije predsjednika stranke, nego i iz HDZ-a, što bi značilo i kraj njegove političke karijere.
On politički preživjeti može samo ako se potpuno potčini predsjednici RH ili, zazvučat će paradoksalno, ako do dogovora s MOSTom ne dođe, pa se moraju raspisati novi izbori.
Ako gospodari nisu odlučili da novih izbora ne smije biti.
Kolinda Grabar Kitarović, uz sav ovaj američki vjetar u leđa, ali i radi svojeg karaktera, sasvim sigurno popustiti neće, niti propustiti životnu priliku da bez obzira na ustavne ovlasti, njena bude zadnja i kad je izvršna vlast u pitanju.
Naravno ovo vrijedi ukoliko g. Tihomir Tim Orešković nije nametnut kao isključivo američki izbor, jer ako je, onda će on biti glavni.
Već sad pomalo i žalim Tomislava Karamarka.
A nama građanima RH neka se Bog smiluje.
U pregovorima „reformatora“ oko podjele „izbornog plijena“, pardon, sastava nove Vlade, Karamarka i Petrova, jako je zapelo navodno oko toga kome će pripasti resori unutarnjih poslova i pravosuđa.
Tih se resora Karamarko ne želi odreći, naime on misli da bez kontrole nad represivnim aparatom neće moći provesti HDZ-ove „reforme“, jer HDZ misli „reformirati“, odnosno dovršiti ono što je Franjo Tuđman tako uspješno započeo; opljačkati Hrvatsku do kraja, jer štogod tko mislio, još ima „mesa“, jer puno toga su „uništavajući i mrzeći sve hrvatsko“ stvorili „oni vražji komunisti“ i sve to bez Božjeg blagoslova.
Za pravosuđe bi se mogli usuglasiti da na čelu resora ostave Orsata Miljenića, jer mislim da ni oni gorega neće naći. Čovjek je branitelj, zdušno je radio na opstrukciji rada Haaškog suda, a i nikakvog pomaka nabolje u njegovom resoru u protekle 4 godine nije bilo, kud ćeš veće kvalifikacije!? To što je ili nije uz SDP ne bi trebalo ništa značiti, jer ni njemu nije ništa značilo, niti mu znači.
Za resor pak unutarnjih poslova im predlažem da se usuglase oko biskupa Vlade Košića, dobar je „domoljub“, spreman na reforme sve na veću slavu Božju, a HDZ-u neće smetati u provođenju njegovih „reformi“.
Naime, ako je pop Korošec mogao biti predsednik kraljevske vlade i ministar unutrašnjih dela Kraljevine SHS, zašto na čelu unutarnjih poslova RH ne bi mogao biti jednako „napredni“ klerik, biskup Vlado Košić.
Uostalom prema onome što se zna ni zloglasni đeneral Pera Živković na čelu vlade i resora Kraljevine, nije bio ništa „efikasniji“ od katoličkog svećenika Antona Korošeca.
Prema toku pregovora moglo je već svakome postati jasno tko se i za kakve reforme i „reforme“ zalaže, kao i kome to i koliko nije stalo do fotelja i uhljebljivanja, te tko će u novoj Vladi biti potrčko.
Naime ukoliko se Vladu uspije formirati, potrčko će biti premijer Tihomir Tim Orešković, to je sigurno. Vidljivo je to već i iz toga da je on zapravo isključen iz pregovora o formiranju Vlade, jer će njen sastav dogovoriti Karamarko i Petrov, a onda će o tome „odlučiti“ mandatar.(sic!)
Da je mandatar napravio prijedlog sastava Vlade (valjda zna koga želi za najbliže suradnike), pa to onda usuglasio s koalicijskim partnerima ili da bar ravnopravno sudjeluje s njima u pregovorima, hajde de, ali ovako … ma što god Petrov i Karamarko trkeljali o tome kako je g. Orešković „u toku“.
Tko će voditi glavnu riječ još nije jasno.
Hoće li to biti Tomislav Karamarko ili Kolinda Grabar Kitarović ovisi o tome što je Joe Biden rekao i što će Ameri reći nakon predsjedničinog posjeta Minnesoti, dakle ne Pennsylvaniji, ne Pittsburgu, već tamo gdje Hrvata gotovo i nema, ali ima stotine tisuća tona rashodovne američke vojne skalamerije, i raspoloženju u samom HDZ-u.
Naime predsjednica RH i Tomislav Karamarko su samo uvjetno istomišljenici i zajedno mogu funkcionirati tek ako se Karamarko potpuno potčini predsjednici i prihvati drugorazrednu ulogu, on naime Amerima baš ništa ne znači.
Neizvjesnost čini tek jedna nepoznanica, a to je na čiju bi stranu stao HDZ da mora odlučiti između Kolinde Grabar Kitarović i Tomislava Karamarka.
Naime nezadovoljstvo Karamarkom je u HDZ-u puno veće nego li se to izvana vidi, to nezadovoljstvo se nipošto ne može svesti tek na Plenkovića i Stiera.
Moje mišljenje je da bi u odmjeravanju snaga, što se HDZ- tiče, pobjedu odnijela predsjednica RH, što bi za Karamarka značilo da mora „spakovati kofere“ i otići, ne samo s funkcije predsjednika stranke, nego i iz HDZ-a, što bi značilo i kraj njegove političke karijere.
On politički preživjeti može samo ako se potpuno potčini predsjednici RH ili, zazvučat će paradoksalno, ako do dogovora s MOSTom ne dođe, pa se moraju raspisati novi izbori.
Ako gospodari nisu odlučili da novih izbora ne smije biti.
Kolinda Grabar Kitarović, uz sav ovaj američki vjetar u leđa, ali i radi svojeg karaktera, sasvim sigurno popustiti neće, niti propustiti životnu priliku da bez obzira na ustavne ovlasti, njena bude zadnja i kad je izvršna vlast u pitanju.
Naravno ovo vrijedi ukoliko g. Tihomir Tim Orešković nije nametnut kao isključivo američki izbor, jer ako je, onda će on biti glavni.
Već sad pomalo i žalim Tomislava Karamarka.
A nama građanima RH neka se Bog smiluje.
