Kamate na uloženi kapital pristižu, jesu li naplative?
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova potvrdilo je da je 27. veljače 2017. primilo notu veleposlanstva SAD-a u Zagrebu koja se tiče tužbe u predmetu „Lalich et al. v. Republic of Croatia“, a pokrenut je pred Okružnim sudom Sjevernog okruga Istočnog područja Illinoisa.
Navodi se da se radi o tužbi koja je sudu u Chicagu predana 31. svibnja 2016., a kojom se od RH traži 3,5 milijardi dolara odštete za naknadu štete koju su pretrpjeli hrvatski Srbi, Romi i Židovi tijekom Drugog svjetskog rata.
U zadnjih četvrt stoljeća obilno se ulagalo u ustaški revival od izvođenje ustaštva na hrvatsku javnu i političku scenu, provedene fašističke kontrarevolucije pod vodstvom Franje Tuđmana, koja je rezultirala izgonom gotovo 400.000 Srba, „hrvatske domovinske vojske“, kvislinga izjednačenih u pravima s antifašističkim borcima, preko naziva novčane jedinice, ruku podignutih na nacistički pozdrav, pozdrava „Za dom!“ s odzivom „Spremni!“, proglašavanja antifašizma zločinačkom ideologijom …
Mediji su prepuni promocije fašizma, kreature u crnom se postrojavaju, prijeteći se okupljaju i uz dernjavu ZDS marširaju Zagrebom pa i s plinskim bocama.
Gotovo bez odziva politike i represivnog aparata.
A onda se čudimo kad se javljaju neki koji sami iz tzv. NDH vuku teške ožiljke na duši ili njihovi potomci vide u današnjoj Hrvatskoj sve ono što do 1990., odnosno Tuđmanovog dolaska na vlast, nisu vidjeli i odlučuju se za te boli i izgubljenu imovinu tužiti RH, koja se kroz retoriku i postupke njenih političara tvorno pokušava prikazati svijetu kao pravna slijednica tzv. NDH, jer je sramota biti pravnom slijednicom Titove Jugoslavije, odnosno SRH. Jer da to nije sramota ne bi predsjednica lupetala o jugoslavenskom totalitarizmu, „jugo-komunističkom zločinačkom režimu“, ORJUNI i orjunašima, ne bi iz Predsjedničkih dvora izbacivala bistu simbola antifašističke borbe, maršala Tita, niti bi odlikovala Nikolu Štedula …
O da, pisao sam ja na mojem blogu o tom „kapitalu“, koji je počeo ulagati Franjo Tuđman, a nastavili njegovi apologeti:
„Uzdizanje zločinačke tvorevine i zločinačkog režima kakav je bio onaj u tzv. NDH, a sotoniziranje ratnih pobjednika, partizana, a posebno proglašavanje Tita monstruoznim zločincem, moralo je izazvati odjek.
A odjek je bilo i ono traženje odštete već obeštećenih Volksdeutschera, Austrijanaca i Nijemaca, kojima su se onda pridružili svojim zahtjevima i Talijani, koje njihova država, ne poštujući sporazume sa SFRJ, nije obeštetila.
Ali gledajući one gadove na blajburškom polju, one uniforme, one zastave i onu simboliku, nije teško zaključiti da će se pljuvanju ratnih pobjednika, onih koji su omogućili opstanak hrvatske države, pridružiti drugi ratni gubitnici, pogotovo oni iz Italije.
Najprije su iz tih orkestriranih, zapravo zahtjeva za revizijama međudržavnih sporazuma zaključenih između R Italije i SFRJ, bili isključeni predstavnici službenih talijanskih vlasti, a u zadnje vrijeme vidimo da su službene vlasti čak preuzele vodstvo u toj raboti. Sljedeće će biti zahtjev za povratkom "otetih" talijanskih teritorija, koje su im "krvožedne jugoslavenske komunističke vlasti" silom oduzele. Talijani bi čak mogli i u Hrvatskoj pronaći saveznike za ostvarenje tih svojih nastojanja među proustaškim hrvatskim smećem koje i jest glavni krivac što talijanska iredenta tako agresivno diže glavu.“ (10. 02. 2008.)
„I sad trebalo je investirati u boljitak domovine i svih njenih građana, pa je država prvo krenula s nematerijalnim investicijama raskrčmivši ugled odbacivanjem antifašizma i prihvaćanjem fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice, ustaštva.
Ta „investicija“ je ubrzo počela rentirati „kamate“ kroz zahtjeve Volksdeutschera da im se isplate, već jedanput isplaćene naknade za oduzetu imovinu, a Talijani odnosno optanti nisu zaostajali, iz svijeta, pa i najbližeg susjedstva, počeli su dolaziti zahtjevi da se RH proglasi pravnom slijednicom tzv. NDH i od nje zatraži ne samo isprika već i isplata obeštećenja i ne samo Židovima, nego srodnicima svih koji su stradali u ustaškim logorima smrti.
Prisjetimo se samo riječi talijanskog predsjednika Napolitana i njegovih optužbi izrečenih pred nešto više od četiri godine na račun Hrvatske i Hrvata.
I pitanje je kako bi se stvari na tom planu dalje razvijale da nije bilo Mesićevog žestokog i dobro utemeljenog odgovora, jer je bilo očito da bi Italija najradije obezvrijedila Osimske sporazume.“ (17. 10. 2013.)
„Ovaj puta ćemo o političkom “kapitalu”, jer i tako možemo nazvati političko djelovanje u cilju “ulaganja u budućnost” kroz uspostavu države vladavine prava i izgradnju države blagostanja za sve.
“Kapital” koji je od uspostave višestranačja obilno “ulagan” i koji “rentira” visokim “prinosima” zove se ustaštvo, kulminaciju smo doživjeli kroz blokadu državnog vrha od “stožerlija” u Vukovaru u ponedjeljak 18. 11. 2013. i u utorak, 19. 11. 2013., navečer kad je po završetku nogometne utakmice protiv Islanda razdragani Josip Šimunić, koji je ustaštvo upio s majčinim mlijekom, ustaškim pozdravom “Za dom!” pozdravio jednako razdragano mnoštvo na tribinama, koje mu je gotovo unisono odgovorilo gromkim “Spremni!”.“ (24. 11. 2013.)
Reakcije iz svijeta na buđenje fašizma u Hrvatskoj nisu izostajale, ali hrvatske vlast su se, ako izuzmem već spomenutu svojedobnu oštru reakciju Stjepana Mesića na izjavu talijanskog predsjednika G. Napolitana, pravile kao da se to njih ne tiče.
No sada je uslijedila tužba grupe američkih državljana, pred američkim sudom, koji se proglasio nadležnim i optužbu prihvatio.
Hoće li MVEP u svojem očitovanju, koji će iznoseći navode iz preambule ustava RH, uspjeti obezvrijediti navode iz optužnice i pred američkim sudom dokazati da RH nije pravna slijednica tzv. NDH, već da je uspostavljena odlukama ZAVNOH 1943. kao plod antifašističke borbe hrvatskog naroda, ostaje da se vidi. Dodatnu „težinu“ dokazivanju antifašističkog karaktera RH predstavljat će bivši član „Ustaške uzdanice“ i svojedobni promotor ustaštva, ministar Davor Ivo Stier.
Navodi se da se radi o tužbi koja je sudu u Chicagu predana 31. svibnja 2016., a kojom se od RH traži 3,5 milijardi dolara odštete za naknadu štete koju su pretrpjeli hrvatski Srbi, Romi i Židovi tijekom Drugog svjetskog rata.
U zadnjih četvrt stoljeća obilno se ulagalo u ustaški revival od izvođenje ustaštva na hrvatsku javnu i političku scenu, provedene fašističke kontrarevolucije pod vodstvom Franje Tuđmana, koja je rezultirala izgonom gotovo 400.000 Srba, „hrvatske domovinske vojske“, kvislinga izjednačenih u pravima s antifašističkim borcima, preko naziva novčane jedinice, ruku podignutih na nacistički pozdrav, pozdrava „Za dom!“ s odzivom „Spremni!“, proglašavanja antifašizma zločinačkom ideologijom …
Mediji su prepuni promocije fašizma, kreature u crnom se postrojavaju, prijeteći se okupljaju i uz dernjavu ZDS marširaju Zagrebom pa i s plinskim bocama.
Gotovo bez odziva politike i represivnog aparata.
A onda se čudimo kad se javljaju neki koji sami iz tzv. NDH vuku teške ožiljke na duši ili njihovi potomci vide u današnjoj Hrvatskoj sve ono što do 1990., odnosno Tuđmanovog dolaska na vlast, nisu vidjeli i odlučuju se za te boli i izgubljenu imovinu tužiti RH, koja se kroz retoriku i postupke njenih političara tvorno pokušava prikazati svijetu kao pravna slijednica tzv. NDH, jer je sramota biti pravnom slijednicom Titove Jugoslavije, odnosno SRH. Jer da to nije sramota ne bi predsjednica lupetala o jugoslavenskom totalitarizmu, „jugo-komunističkom zločinačkom režimu“, ORJUNI i orjunašima, ne bi iz Predsjedničkih dvora izbacivala bistu simbola antifašističke borbe, maršala Tita, niti bi odlikovala Nikolu Štedula …
O da, pisao sam ja na mojem blogu o tom „kapitalu“, koji je počeo ulagati Franjo Tuđman, a nastavili njegovi apologeti:
„Uzdizanje zločinačke tvorevine i zločinačkog režima kakav je bio onaj u tzv. NDH, a sotoniziranje ratnih pobjednika, partizana, a posebno proglašavanje Tita monstruoznim zločincem, moralo je izazvati odjek.
A odjek je bilo i ono traženje odštete već obeštećenih Volksdeutschera, Austrijanaca i Nijemaca, kojima su se onda pridružili svojim zahtjevima i Talijani, koje njihova država, ne poštujući sporazume sa SFRJ, nije obeštetila.
Ali gledajući one gadove na blajburškom polju, one uniforme, one zastave i onu simboliku, nije teško zaključiti da će se pljuvanju ratnih pobjednika, onih koji su omogućili opstanak hrvatske države, pridružiti drugi ratni gubitnici, pogotovo oni iz Italije.
Najprije su iz tih orkestriranih, zapravo zahtjeva za revizijama međudržavnih sporazuma zaključenih između R Italije i SFRJ, bili isključeni predstavnici službenih talijanskih vlasti, a u zadnje vrijeme vidimo da su službene vlasti čak preuzele vodstvo u toj raboti. Sljedeće će biti zahtjev za povratkom "otetih" talijanskih teritorija, koje su im "krvožedne jugoslavenske komunističke vlasti" silom oduzele. Talijani bi čak mogli i u Hrvatskoj pronaći saveznike za ostvarenje tih svojih nastojanja među proustaškim hrvatskim smećem koje i jest glavni krivac što talijanska iredenta tako agresivno diže glavu.“ (10. 02. 2008.)
„I sad trebalo je investirati u boljitak domovine i svih njenih građana, pa je država prvo krenula s nematerijalnim investicijama raskrčmivši ugled odbacivanjem antifašizma i prihvaćanjem fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice, ustaštva.
Ta „investicija“ je ubrzo počela rentirati „kamate“ kroz zahtjeve Volksdeutschera da im se isplate, već jedanput isplaćene naknade za oduzetu imovinu, a Talijani odnosno optanti nisu zaostajali, iz svijeta, pa i najbližeg susjedstva, počeli su dolaziti zahtjevi da se RH proglasi pravnom slijednicom tzv. NDH i od nje zatraži ne samo isprika već i isplata obeštećenja i ne samo Židovima, nego srodnicima svih koji su stradali u ustaškim logorima smrti.
Prisjetimo se samo riječi talijanskog predsjednika Napolitana i njegovih optužbi izrečenih pred nešto više od četiri godine na račun Hrvatske i Hrvata.
I pitanje je kako bi se stvari na tom planu dalje razvijale da nije bilo Mesićevog žestokog i dobro utemeljenog odgovora, jer je bilo očito da bi Italija najradije obezvrijedila Osimske sporazume.“ (17. 10. 2013.)
„Ovaj puta ćemo o političkom “kapitalu”, jer i tako možemo nazvati političko djelovanje u cilju “ulaganja u budućnost” kroz uspostavu države vladavine prava i izgradnju države blagostanja za sve.
“Kapital” koji je od uspostave višestranačja obilno “ulagan” i koji “rentira” visokim “prinosima” zove se ustaštvo, kulminaciju smo doživjeli kroz blokadu državnog vrha od “stožerlija” u Vukovaru u ponedjeljak 18. 11. 2013. i u utorak, 19. 11. 2013., navečer kad je po završetku nogometne utakmice protiv Islanda razdragani Josip Šimunić, koji je ustaštvo upio s majčinim mlijekom, ustaškim pozdravom “Za dom!” pozdravio jednako razdragano mnoštvo na tribinama, koje mu je gotovo unisono odgovorilo gromkim “Spremni!”.“ (24. 11. 2013.)
Reakcije iz svijeta na buđenje fašizma u Hrvatskoj nisu izostajale, ali hrvatske vlast su se, ako izuzmem već spomenutu svojedobnu oštru reakciju Stjepana Mesića na izjavu talijanskog predsjednika G. Napolitana, pravile kao da se to njih ne tiče.
No sada je uslijedila tužba grupe američkih državljana, pred američkim sudom, koji se proglasio nadležnim i optužbu prihvatio.
Hoće li MVEP u svojem očitovanju, koji će iznoseći navode iz preambule ustava RH, uspjeti obezvrijediti navode iz optužnice i pred američkim sudom dokazati da RH nije pravna slijednica tzv. NDH, već da je uspostavljena odlukama ZAVNOH 1943. kao plod antifašističke borbe hrvatskog naroda, ostaje da se vidi. Dodatnu „težinu“ dokazivanju antifašističkog karaktera RH predstavljat će bivši član „Ustaške uzdanice“ i svojedobni promotor ustaštva, ministar Davor Ivo Stier.
