Što donosi slavljenje 10. 04.
Danas se sve više-manje odvija pred TV kamerama, pa na svako događanje prije ili kasnije uslijedi reakcija.
Uzdizanje zločinačke tvorevine i zločinačkog režima kakav je bio onaj u tzv. NDH, a sotoniziranje ratnih pobjednika, partizana, moralo je izazvati odjek.
Balovi vampira ili "komemoracije" na bleiburškom polju, kod Jazovke i drugdje, jednako kao i sotonizacija NOB-e i partizana počeli su konačno rađati plodove, istinaibog ne onakve kakve se očekivalo, nego nekakve druge, pa su se sada slijepci kod zdravih očiju našli u čudu.
A čuda nema!
Oglasio se talijanski Predsjednik, iznoseći stav talijanske strane o fojbama.
A odjek je bilo i ono traženje odštete već obeštećenih Austrijanaca i Nijemaca, kojima su se onda pridružili svojim zahtijevima i Talijani, koje njihova država, ne poštujući sporazume sa SFRJ nije obeštetila. Ali gledajući one gadove na bleiburškom polju, one zastave i onu simboliku, nije teško zaključiti da će se pljuvanju ratnih pobjednika, onih koji su omogućili opstanak hrvatske države, pridružiti ratni gubitnici, pogotovo oni iz Italije. Najprije su iz tih orkestriranih, ustvari najprije zahtjeva za revizijama međudržavnih sporazuma zaključenih između R Italije i SFRJ, bili isključeni predstavnici službenih talijanskih vlasti, a u zadnje vrijeme vidimo da su službene vlasti čak preuzele vodstvo u toj raboti. Sljedeće će biti zahtjev za povratkom "otetih" talijanskih teritorija, koje su im krvožedne jugoslavenske komunističke vlasti silom oduzele. Talijani bi čak mogli i u Hrvatskoj pronaći saveznike za ostvarenje tih svojih nastojanja među proustškim hrvatskim smećem koje i jest glavni krivac za dizanje glave talijanske iredente.
Zato je hrvatski odgovor (Mesić) na tlapnje talijanskog Predsjednika i morao biti brz, snažan i nedvosmislen:
1. Da RH osuđuje sve zločine, pa tako i one koji su počinjeni nad pripadnicima talijanskog naroda po završetku WWII, koji su uslijedili kao osveta za zločine fašista sustavno činjene nad ne-Talijanima u Istri idrugim dijelovioma RH koji su bili do 1943. pod vlašću fašističke Italije, naglašavajući da se time jedan zločin ne opravdava drugim, nego se samo ne dopušta da se jedan zločin stalno ističe, a drugi prešućuje i zataškava.
2. Da RH, kao pravna sljednica SFRJ, ne pristaje i nikad neće pristati ni na kakvu reviziju Rimskog ugovora i Osimskih sporazuma, kojima je utvrđeno da između R Italije i SFRJ, a time i RH, nema neriješenih pitanja.
Kao što vidimo promocija fašizma donijela je već RH mnoge brige, a ne prestane li se s veličanjem ustaštva i diskreditacijom NOB-e i partizana, mogla bi se relativno brzo naći pred neriješivim problemima.
Zato je temeljita deustašizacija i detuđmanizacija hrvatskog društva nužno potrebna i to potrebna što prije.
