Točno, predsjednice, BiH je nestabilna država …
… samo izvori njene nestabilnosti ne leže u militantnom islamu niti je njeno ishodište u Teheranu, ishodište nestabilnosti BiH nalazi se u Beogradu i Zagrebu. MZ je Daytonskim sporazumom uspjela okončati rat u BiH, ali nije uspjela promijeniti politiku Beograda i Zagreba prema toj nesretnoj zemlji. BiH je kao država jednako nepoželjna u Beogradu kao i u Zagrebu, iako oba centra prema njoj tobože iskazuju prijateljstvo.
Svi znamo da je to prijateljstvo tek i samo hinjeno.
To dobro znaju i u BiH, pogotovo oni kojima je do nje stalo i smatraju je svojom domovinom. To nisu samo Bošnjaci, takvih ima i među tamošnjim Srbima i BiH katolicima, koji sebe zovu Hrvatima.
Od Tuđmanovog dolaska na vlast niti u jednoj sredini, ustanovi ma koje vrste, instituciji vlasti … nije „isfabriciran“ toliki broj nedotupavnih političara kao što je to u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova – MV(E)P. Kao da nam otamo izlaze klonovi Franje Tuđmana, jednako potkapacitirani, jednako osebujnog poimanja demokracije, jednako skloni lažima, jednako neodgovorni prema narodu i državi, bez makar minimalnog osjećaja za opće dobro …
To i ne bi morala biti nekakva tragedija, da upravo taj kadar, ispilavljen u tom Tuđmanovom inkubatoru, danas ne vedri i ne oblači u Hrvatskoj i čini najveću branu razvoju demokratskih odnosa u društvu i uspostavi Hrvatske kao države vladavine prava.
Pritom je zanimljivo još nešto, po svojem ponašanju gotovo svi ti ljudi su jednaki, neovisno kojoj političkoj opciji formalno pripadaju, a uglavnom se radi o kadrovima HDZ-ovske ili SDP-ovske provenijencije, što je i logično jer su se te dvije opcije same ili u koalicijama izmjenjivale na vlasti.
Svi su oni prepuni uglavnom hinjenog domoljublja, naklonosti prema ustaštvu i stvarne pokornosti, ne vjeri, nego Stepinčevoj crkvi, takvi su čak i oni koji se izjašnjavaju ateistima.
Uzevši u obzir navedeno uopće ne čude, u najmanju ruku osebujne izjave predsjednice RH, pogotovo one o i na račun Države BiH i njenih političara, uključujući i njena najnovija prepucavanja s njima.
Svojim izjavama, kojima iskazuje ne samo nepoznavanje materije, nego iskazuje i svoju zlonamjernost, ona samo sramoti Hrvatsku i nanosi štetu njenom ugledu.
„Ovo je prevršilo svaku mjeru, neću trpjeti uvrede na račun Hrvatske!“ – ljutito reče predsjednica RH odgovarajući Željku Komšiću i još nekim BiH političarima, koji su reagirali ocjenjujući neprimjerenima njene izjave o stanju u BiH koje je potpuno nepotrebno i ničim izazvana izrekla prilikom svoje državničke posjete Izraelu.
Ja osobno u njihovim izjavama nisam osjetio nikakav uvredljiv ili omalovažavajući ton na račun Hrvatske, ali jesam takav ton osjetio prema predsjednici RH, koja je sve to i zaslužila, naravno osim psovki i onih uistinu vulgarnih izjava.
„Moja je obaveza štititi položaj Hrvata, štititi Daytonske mirovne ugovore i Ustav!“ – podučava BiH političare predsjednica RH, kojoj valjda nitko nije rekao da je konstitutivnost nekog naroda najviši stupanj prava i zaštite koji je uopće moguć, a BiH katolicima, koji sebe zovu Hrvatima, je BiH matična država u kojoj je njihov glavni problem što oni tu državu većinom niti žele niti priznaju, što se iz Zagreba dodatno potencira.
Daytonski sporazum je Hrvatska potpisala u svojstvu svjedoka, ona nije nikakav jamac za njegovu provedbu, za to su zaduženi neki drugi igrači, SAD i Francuska primjerice. Ljigavi paternalizam hrvatske politike može samo odmoći, a nikako pomoći.
A Ustav? Pitanje je na koji je ustav mislila.
“Hrvatima je netko drugi izabrao člana Predsjedništva i više predstavnike na nižim razinama vlasti.” – lupa dalje predsjednica RH, lupa zato što su člana Predsjedništva izabrali birači u skladu sa zakonom. To što nisu izabrali njezinog kandidata je razlog njenog nezadovoljstva.
„Već dugo trpimo uvrede na račun hrvatske države“ – reče predsjednica i dodaje:
“Neću dopustiti vrijeđanje Hrvatske i nitko me neće obeshrabriti u borbi za prava hrvatskog naroda, te u konačnici, za bolju i europsku Bosnu i Hercegovinu. To će biti moja politika. Voljela bih da tamošnji političari shvate da im je Hrvatska najbolji prijatelj.“
Prvo, nitko iz BiH ne vrijeđa Hrvatsku, a prigovore, pa i poneku uvredljivu opasku, koji su im iz BiH upućeni, su hrvatski dužnosnici i više nego zaslužili.
Drugo, hrvatski narod u Državi BiH nije u statusu nacionalne manjine, nego je konstitutivan narod, čija prava nisu ničim ugrožena, jer ih kao i prava druga dva naroda štiti Ustav BiH.
Treće, BiH bi bila daleko bliže integraciji u EU da se predsjednica RH, kao i hrvatske vlasti uopće, manje „bore za prava tamošnjih Hrvata“ i manje zalažu za “bolju i europsku Bosnu i Hercegovinu“.
Četvrto, za svoje neobuzdano, nepotrebno, nedobronamjerno i neodgovorno vršljanje po BiH i miješanje u unutarnje stvari te države, hrvatska politika nema uporišta niti u Ustavu RH, niti u Daytonskom sporazumu, a protivno je Ustavu BiH.
Dakle, Hrvatska je daleko od toga da bi bila bilo kakav prijatelj BIH, a pogotovo njen najbolji prijatelj, jer to što hrvatska politika radi BiH i u BiH se sasvim sigurno ne može opisati prijateljskim.
Ta politika je nastavak one pogubne i sumanute Tuđmanove politike motivirane njegovim čvrstim stavovima da BiH nema pravo postojati kao država. Tuđmanovo petljanje po BiH je kulminiralo oružnom agresijom s namjerom da se dijelovi teritorija te susjedne države pripoje Hrvatskoj. To Tuđmanovo pregalaštvo je MZ zaustavila prisilivši prijetnjom sankcijama Tuđmana na uzmak, samo kako god ga je ona kroz vrata iz BiH izgonila, tako se on neprekidno kroz prozor u nju vraćao, ne mijenjajući svoje stavove o njoj.
I sad ova bulumenta besprizornih tuđmanoida, „osposobljenih“ u MV(E)P, koja obnaša vlast u Hrvatskoj, javno govori da nastavlja Tuđmanovim putem, tvrdeći da je njen odnos do BiH prijateljski, a taj odnos bi možda i mogao biti takav samo u slučaju potpunog odricanja od Tuđmanove politike prema toj državi.
Znam da ovo što sam napisao predsjednica RH i da pročita ne bi mogla shvatiti, pa će odnosi između dvije države i dalja biti sa slabijim ili jačim „šumovima na vezama“..
