1. svibanj - Međunarodni praznik rada
 |
| Najraširenija ilustracija prosvjeda u Chicagu 1. svibnja 1896. |
Čak i Međunarodni praznik rada, 1. svibanj, pokušavalo se u Tuđmanistanu obezvrijediti i proglasiti komunističkom izmišljotinom.
Korifeji primordijalnog liberalnog kapitalizma u tom su sustavu pokušali, a i uspjeli, obezvrijediti i rad i radništvo, na sve moguće načine, pa i izbjegavanjem riječi radnik iz upotrebe. Sjećam se tako kad se digla silna bura prilikom utvrđivanja iznosa najniže plaće kao dijela Općeg kolektivnog ugovora. Obrazlagalo se da što to treba, kad poslodavci i zaposlenici ionako dogovaraju razinu plaće, pa kao što ima tko određivati nekakvu nanižu plaću kad ima onih koji bi pristali raditi i za manje ...
Neisplaćivanje zarađenih plaća radnicima, neplaćanje doprinosa na plaće, neplaćanje prekovremenog rada, mobbing, seksualno uznemiravanje, pa i iskorištavanje, ucijenjivanje ženske radne snage na način da im se prijeti otkazom ako ostanu u drugom stanju, ponižavajući video-nadzor, sve vrste uvreda i prijetnji, pa i batina ...su nedaće s kojima se i u vrijeme današnje susreće hrvatsko radništvo, a efikasna zaštita sindikata izostaje. Pa i najnoviji protestni skup nije bio opno što je trebao biti - akcija koja će natjerati hrvatsku političku elitu da premre od straha, jer za ukupno stanjew u društvu pa i za položaj hrvatskog radništva kriva je upravo politička elita koja vladfa Hrvatskom, a trebala bi njome upravljati.
Prvi svibanj, Međunarodni praznik rada, trebalo bi iskoristiti ne samo kao podsjećanje na povijesnu borbu radničke klase za ostvarenje humanijih i pravednijih odnosa prema radništvu, već i najozbiljnije upozorenje vlastima da je nepodnošljivoj lakoći vladanja došao kraj i da hrvatsko radništvo više nije spremno pognute glave podnositi sva šikaniranja kojima je izloženo.
Pitam se bi li i jednom bahatom kabadahiji Todoriću palo na pamet ikad više da na taj dan otvarati trgovine i tjerati svoje radnike da rade.
Pravi sindikat, kad bi ga bilo, bi organizirao sve zaposlene u koncernu Agrokor da odbiju raditi na 1. svibnja, pokazujući tako kabadahiji da se neke ljudske norme moraju poštovati.
Ali ne, neki "poslodavci" u Hrvatskoj htjeli bi nas vratiti u vremena kad su obespravljeni radnici radili 10, 12, pa i 14 sati dnevno, radi čega su 1884. Federacija trgovačkih organizacija i Radnički sindikat donijeli rezoluciju o osmosatnom radnom vremenu, koja je trebala stupiti na snagu 1. svibnja1886. godine.
Budući da sve metode legalne borbe za ostvarenje osamsatnog radnog vremena nisu dale rezultate, rezoluciju se krenulo ostvariti generalnim štrajkom kojem se u travnju 1886. u Chichagu pridružilo oko 250.000 radnika. pritom su vlasti i poslodavci bili spremni koristiti silu, pa je i došlo i do sukoba s policijom, bilo je i mrtvih i osuđenih na smrt i pogubljenih, ali organizirano radništvo pokazalo je svu svoju silnu snagu i izborilo se za opsamsatni radni dan.
Od te, 1886. godine, slavi se 1. svibanj kao Međunarodni praznik rada, čije povezivanje s Crvenim trgom u Moskvi je budalaština nagore vrste.
